Jubilarna 30. obljetnica HOŠIG-a u sklopu Tjedna hrvatske kulture

Iako je HOŠIG proslavio 30. obljetnicu samostalnosti, ustanova ima iza sebe gotovo osamdesetogodišnju povijest. Poslije Drugog svjetskog rata, 1. ožujka 1946. godine, u Pečuhu je otvorena državna učiteljska škola s „jugoslavenskim nastavnim jezikom” koja je 1950. godine premještena u Budimpeštu. Škola je smještena u XIV. okrug, u Abonyijevu ulicu br. 7–9, a 1952. godine preseljena je u VII. okrug na Trg ruža, gdje je kao zajednička ustanova hrvatske i srpske manjine u Mađarskoj ostala tridesetak godina i nju su pohađali mnogi naraštaji naših intelektualaca. Od 1960. usporedno s ukinućem škola s hrvatskim (hrvatskosrpskim) nastavnim jezikom u selima i u budimpeštanskoj se školi postupno uvodila dvojezična nastava.

Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske dolazi i do osamostaljenja hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj te se 1993. godine nekadašnja zajednička škola razdvojila na hrvatsku i srpsku. Hrvatska osnovna škola i gimnazija proradile su u novoj, lijepoj, suvremenoj zgradi u školskoj godini 1996./1997. Na svečanosti prisutni su mogli uživati u scenskom prikazu HOŠIG-ove literarne i plesne pozornice pod nazivom „Trideset godina u krvotoku kulturnog i obrazovnog života Hrvata u Mađarskoj” te pogledati retrospektivnu izložbu fotografija o HOŠIG-u pod nazivom „Naše vizure”.

Novi scenski prikaz čija je tema vezana za HOŠIG-ovu 30. obljetnicu imao je kompleksan sadržaj. Bio je razrađen u detalje i dostojno je podsjetio na prošlost, sadašnjost, ali ukazao je i na budućnost. Nadareni učenici u scenskom prikazu prisjetili su se HOŠIG-ove prošlosti i bogata nasljeđa, podsjetili su nas na hrvatske franjevce koji su postavili temelje hrvatskog školstva u Mađarskoj. Dočarali su kulturni krug budimskih franjevaca na čelu s Matijom Petrom Katančićem te time ukazali na to da Hrvati u Mađarskoj imaju višestoljetnu prošlost. Budući da je HOŠIG-ova zadaća izgradnja kulturnih mostova između hrvatske i mađarske mladeži, prisjetili su se i njihova najpopularnijeg kazališnog komada, „Vremeplova”, s kojim su svojevremeno obišli i brojna naselja u Mađarskoj i brojne gradove u Hrvatskoj. Vremeplov je nastupio u Zagrebu, Pazinu, Dubrovniku, Splitu, Zadru, Osijeku. Tako su članovi literarne i plesne pozornice odigrali jednu scenu iz Vremeplova – scenu Jelene Zrinske koja ukazuje na to da zajedničku povijest nisu oblikovali samo muškarci nego i žene. Učenici su oživili njezinu ljubav s Imreom Tökölyjem, koji joj je bio muž i borio se protiv Habsburgovaca, a njihovom su pričom aludirali na borbu za slobodu, za neovisnost. Naglasak je u igrokazu stavljen i na povezanost Hrvatske i Mađarske rijekama, Dravom i Murom, pa je na temelju jedne legende o „Dravu i Murici”, koja govori o nesretnoj ljubavi i nastanku tih rijeka, uvježbana nova plesna koreografija. Budući da je HOŠIG-ov važan zadatak očuvanje jezika, kulture, običaja i hrvatske samosvijesti, za kraj programa vratili su se običajima te su prisutni mogli uživati u izvedbi dječjih plesova i bunjevačkog plesa u izvedbi plesne skupine „Tamburica”.

Ravnateljica HOŠIG-a Ana Gojtan otkrila je da je ideja vodilja stvaranja svečanog programa bila obljetnica i da je, dobro poznavajući učenike glumce, tekst igrokaza pisala po njihovoj mjeri. Sam program rezultat je timskog rada koji je nastao uz pomoć profesorice hrvatskog jezika i književnosti Marije Šajnović, kolegice Kristine Goher, knjižničarke Klare Bende Jenyik i profesorice plesa Andree Bálint. Tjedan kulture nudio je razne programe za sve uzraste. Učenice iz prijateljskog Učeničkog doma „Marija Jambrišak” iz Zagreba priredile su radionicu rukotvorina za učenike nižih razreda. Tradicionalno se održalo natjecanje u kazivanju priča „Vesela hrvatska bajkovnica” koje je organizirala knjižničarka Klara Bende Jenyik. Učenici nižih razreda također su sudjelovali u tradicionalnom natjecanju pjevanja „HOŠIG traži zvijezdu”. Viši razredi imali su radionicu „Lijepa naša – posebnost i značaj hrvatskih regija” koju je vodila lektorica hrvatskoga jezika na Visokoj školi u Baji Ana-Marija Posavec. Radionica je bila na temu regija Hrvatske, a učenici od 5. do 8. razreda u mješovitim skupinama u ekipama su izrađivali plakate s određenim sadržajem. Održan je tradicionalni povijesni kviz pod nazivom „Naše zlatne godine” koji je također bio u duhu obljetnice i u kojem su uživali učenici viših razreda i gimnazijalci.

Na prošlogodišnju inicijativu prijateljske Srednje strukovne škole Antuna Horvata iz Đakova ponovno je održano natjecanje „Masterchef” u blagovaonici gdje se pripremao rižoto i izrađivale praline. U sklopu Tjedna hrvatske kulture izvedena je dječja predstava Hrvatskog kazališta Pečuh pod nazivom „Botaničari”, a prikazan je i hrvatski dječji film „Dnevnik Pauline P.” te su glavna junakinja Katja Matković i redatelj filma Neven Hitrec osobno posjetili školu. U dijelu „Suvremena hrvatska književnost i recepcija u školama” gostovali su hrvatski književnici Stjepan Blažetin, Siniša Matasović i Paula Rem. Jubilarna obljetnica zaokružena je Dobrotvornim balom.

Ravnateljica Ana Gojtan također je slavila 30. obljetnicu svojeg rada u HOŠIG-u. Ravnateljica je institucije nešto više od 10 godina te se prisjeća mnogih izazova i promjena u početku svojeg rada. Promjena školskog sustava dogodila se 2013. godine, što nije bilo lako. Škola je prestala biti samostalnom ustanovom i u gospodarskom smislu. Ana Gojtan smatra da je sa suradnicama uspjela svladati poteškoće i usredotočiti se na glavne ciljeve – očuvati jezik i kulturu, promovirati je i među svojim učenicima, ali i prema van. To su izazovi suvremenog doba. Sve je veći naglasak i na marketinškom poslu te se puno radi i na promociji HOŠIG-a. Posljednjih je godina HOŠIG izradio nove mrežne stranice te redovito objavljuje vijesti o svojim događanjima na školskoj Facebook stranici. HOŠIG nije samo odgojno-obrazovna ustanova nego i kulturno-prosvjetno središte: jača umjetničke zajednice (literarnu i plesnu pozornicu, plesnu skupinu „Tamburica”) u kojima učenici mogu razvijati svoje sposobnosti. Tradicija i običaji nisu samo muzejski predmet nego imaju i svoju modernu funkciju, a putem tradicije i običaja članovi zajednice svjesni su svoje pripadnosti. Ravnateljica Gojtan ističe važnost dvojezičnosti, dvojne kulture, kako je poznavanje hrvatskog i mađarskog jezika dio konkurentnosti HOŠIG-ovih učenika te im pomaže u izgradnji buduće karijere. Ravnateljica smatra da je najvažnije da djeca budu ponosna na svoje pretke, prošlost jer je to temelj na kojem se treba dalje graditi kako oni ne bi izgubili svoj jezik i kulturu, a to se ne postiže samo obveznom nastavom nego i izvannastavnim aktivnostima. Cilj je da učenici i nakon škole ostanu aktivni članovi hrvatske zajednice jer je pomladak potreban. Plan bi za budućnost bio ostvarenje višenamjenske dvorane s pozornicom koja bi bila pogodna za održavanje svih svečanosti, programa, za primanje gostujućih kulturno-umjetničkih skupina, organiziranje konferencija i skupova.

U povodu HOŠIG-ove 30. godišnjice povelje i spomen-plakete za dugogodišnji pedagoški rad i osobit doprinos razvoju odgojno-obrazovnog i kulturnog života škole dodijeljene su bivšim ravnateljicama HOŠIG-a: Mariji Polgar Baronfeind, Mariji Petrič, Anici Petreš Németh. Povelje i spomen-plakete bivšim kolegama koji su se istaknuli svojim pedagoškim radom i zalaganjem za školu dobili su: Zlata Gergič, Ljubica Gergič, Mirjana Karagity, Marija Silčanov Kričković, Katarina Gubrinski Takács, Jelica Pašić Drajkó, Marta Romácz Orosz, Tereza H. Hegedűs, Katica Kuzma, Valerija Geošić Lasztóczi, Marija Božić. Povelje i spomen-plakete onima koji ove godine također slave 30. rođendan jer su od početaka (od 1993. godine) pa sve do danas vjerni HOŠIG-u dobili su: Anica Mandić, Ladislav Gršić, Dejana Šimon, Mario Jerkić, Katica Bencsik, Klara Bende Jenyik, Žuža Molnar. Pokrovitelji Tjedna hrvatske kulture bili su: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska samouprava Budimpešte, hrvatske samouprave Zuglóa, Erzsébetvárosa, Čepela te hrvatske samouprave XVI., XV., XIII. i II. okruga.

Kršul