Rigo Janči – Ljubav kao slatko nadahnuće

Iza kolača rigojanči krije se povijesna i ponajprije „skandalozna” ljubavna priča romskog violinskog virtuoza Jánosa Rigóa i belgijske princeze Clare Ward, koja je zbog njega pobjegla od princa. Prvi poznati par, Claru i Jánosa, mediji su pratili kamo god su krenuli. Osim u Parizu 90-ih godina 19. stoljeća jedno su vrijeme živjeli i u Rijeci.

Prema riječima poznate hrvatske glazbenice, blogerice i autorice ove knjige Anđe Marić, Clara Ward bila je jedna od prvih feministkinja. Pisala je pisma upućena ženama svijeta koja je slala novinskim redakcijama i u njima pozivala žene da prate svoje srce, da budu slobodne i ne opterećuju su nametnutim pravilima. Njezina priča odmah ju je osvojila i bila joj je čast napisati ovu knjigu na prijedlog Svetozara Nilovića Toze, osnivača riječkog muzeja informatike Peek&Poke i Muzeja djetinjstva, koji je ujedno i glavni pokretač projekta Rigo Janči, koji je započeo istoimenom izložbom. Vizualni dio projekta potpisuje ilustrator Stjepan Lukić.

János Rigó, rođen 1858. godine u mađarskom selu Pakozdu kraj Székesfehérvára, tj. Stolnog Biograda, bio je dio velike romske obitelji sviraca. Put ih je doveo do Pariza, gdje je Jánosa na jednom nastupu zapazila princeza Clara Ward, kći bogatog američkog poduzetnika udana za belgijskog princa de Caraman-Chimaya. Clara je bila slobodna duha, neopterećena tadašnjim društvenim konvencijama, te se zaljubila u šarmantnog Rigóa i odlučila ostaviti život koji je dotad poznavala. Otišla je s odabranikom svojeg srca na put po svijetu. Iako nisu ostali zajedno do kraja, njihova je ljubav, između ostalog, inspirirala i kolač koji ime nosi po Jánosu – Jancsiju Rigóu. Točno mjesto rođenja „riječko-mađarskog” kolača nije poznato, ali istraživanje Svetozara Nilovića i Tee Perinčić iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja pokazuju kako je originalni recept vjerojatno stigao iz Mađarske. Jedna verzija glasi kako je kolač naručila Clara kao posvetu svojem dragom dok druga, još romantičnija, kaže kako je Rigó za svoju ljubljenu htio smisliti kolač koji je „taman poput njegove kože, mekan poput njezine duše i sladak poput njihove ljubavi”. S obzirom na jake veze Budimpešte i Kvarnera, nije neobično da je slastica došla u tad glavnu mađarsku luku te tijekom desetljeća postala dio gastronomskog identiteta tog kraja.

Nakon predstavljanja knjige brojni posjetitelji čekali su potpisivanje knjiga i zajedničko fotografiranje s autoricom, a potom je uslijedilo druženje i degustacija kolača rigojanči u organizaciji Hrvatske samouprave Starog Budima – Bekašmeđera.

Kršul