Poezija kao terapija za dušu - Predstavljanje zbirke „Povezanost” Marije Fülöp Huljev

U stihovima pjesme „Tempo” (...Brzi osmijehi, / lagani interesi, / nečujni odgovori... / Pašćiš se. / Potriban tempo! / Potriban tempo? / Bezkrajna trka, / kamo naganjaš) pjesnikinja aludira na ubrzan način života, a ova večer poezije usporila nam je tempo, daleko od površnosti odvela nas je u neke dublje slojeve osjetila i misli. Marije Fülöp Huljev, koja smatra da je najvažnije biti svoj i biti hrabar, dotakla se i nekih važnih tema kao što je važnost očuvanja hrvatskog jezika na ovim područjima. 

Marija Fülöp Huljev rođena je u Šopronu. Osnovnu školu završila je u svojem selu Undi, a gimnaziju u Šopronu. Diplomirala je na Visokoj učiteljskoj školi u Baji. Od 1974. godine poučava niže razrede u Undi. U međuvremenu škola se seli u Sopronhorpač, no 1989. niži razredi vraćaju se u Undu, a Marija je postala ravnateljica te male škole i ostala na toj poziciji 18 godina. Kao važan projekt ističe se međunarodni školski projekt „Comenius” s ustanovama u Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj. S kolegicom Elizabetom Pajrić napisala je udžbenike „Učimo se hrvatski” (radne knjige, čitanke, pisanke za gramatiku) na gradišćanskohrvatskom jeziku za niže razrede. Do društvenih promjena u Mađarskoj (1989.) jedan ciklus vodila je selo Undu kao načelnica, a sve do mirovine (2007.) bila je članica mjesnoga poglavarstva. U mirovini odrasle poučava hrvatski jezik u Kisegu. Marija je najprije počela pisati kratke članke za Hrvatski glasnik, Hrvatske novine i vjerski list Zornicu novu o svakodnevnici života u školi u kojoj je radila, o načinu rada i predavanja hrvatskog jezika. Nastavila je pisanjem članaka o životu Hrvata u svojem selu, a 2007. stigla je ponuda od mađarskih novina Kőszeg és vidéke da za njih piše članke na hrvatskom jeziku iako su novine na mađarskom.

Pisanje pjesama smatra terapijom za dušu te kaže: „Moj muž je 2002. preminuo, a svoju bol ne možeš kazat stalno, to nosiš u sebi unutra. Ti se smiješ, ali unutra možda se plačeš. Špirala sam da moram olakšat sama sebi i kad sam napisala prvu pjesmu s naslovom Fališ mi, onda sam osjetila da mi je lakše.” Kad je prve pjesme pokazala novinarki Timei Horvat, ona ih je odmah poslala u Hrvatski glasnik i tako je sve počelo. Kad je napisala veći broj pjesama, Marija je potražila pomoć od Mirka Berlakovića, autora gradišćanske gramatike, i od književnika Mije Karagića. Oni su je ohrabrili da pjesme izda.

Zbirka pjesama „Povezanost” tematski je podijeljena u četiri cjeline. Prva cjelina zove se „Zemlja živi” i opisuje pejzaže, godišnja doba, sjećanja, ptice. O inspiraciji za pjesme iz prvog poglavlja kaže: „Vidim koliko lipote, koliko ljubavi daje nam zemlja, na koju nažalost ne pazimo dovoljno.” Druga cjelina pod naslovom „Kontakti” sadržava pjesme kontrastnog raspoloženja: od onih koje govore o umoru i odustajanju do onih koje opisuju lijep, šarolik svijet ili govore o neodustajanju poput pjesme „Ne daj”. Autorica to objašnjava ovako: „U životu nije sve ravno. Čovjek u životu dobije toliko poteškoća, ali one ga ojačaju. Ja sam takva. Nekad padnem, ali dignem se i idem dalje.” Treći dio zove se „Povezanost”, kao i cijela zbirka. U njemu pjesme više ne govore o pejzažima, opipljivim stvarima, nego o apstraktnijim pojmovima kao duši, tijelu, umu, srcu, povezanosti na metafizičkoj razini. Marija za povezanost kaže: „Povezana sam s vjerom, sa svojom obitelji, s ljubavlju, s tugom, sa svojim mislima. I dok su kontakti kratki, povezanost te ne pušća, stoji u duši, u umu.” Četvrta cjelina zove se „Oblači se” i svojevrstan je osvrt na doba COVID-a, života u karanteni, ali govori i o važnosti očuvanja jezika. Autorica smatra: „Naše škole prebrzo su otkinule gradišćansku rič, udžbeniki više nisu gradišćanski. To je bol, ali dok nas ima i tko zna jezik, zadatak mu je da ga čuva.” 

Zbirka pjesama „Povezanost” (2023.), kao i prethodna zbirka Marije Fülöp Huljev „Čuvam te” (2019.), pisana je gradišćanskohrvatskim jezikom. Izdana je u nakladi Neprofitnog poduzeća za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „Croatica”. Zanimljivo je da je u izdanju Croatice također posmrtno izdana zbirka pjesama Marijina muža Ivana Huljeva pod naslovom „Put do tebe” (2004.). Ta zbirka sadržava pjesme koje je on pisao Mariji te ih jednu po jednu slao u pismima, a ona ih je sačuvala.

Kršul