Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
U Croatičinu izdanju objavljena je najnovija knjiga umirovljenog novinara Josipa Mihovića „A kék megannyi változata / Bezbroj nijansi plavetnila”. Šesta Mihovićeva knjiga putopisa, eseja i drugih napisa na hrvatskom i mađarskom jeziku i ovaj put vodi čitatelje u razne krajeve Hrvatske radi predstavljanja njezinih ljepota i kulturnog bogatstva. Izdanje je prvi put predstavljeno u Gradskoj knjižnici u Jegerseku, u gradu u kojem i sam autor živi. Na predstavljanju je razgovor s autorom vodila urednica Timea Šakan-Škrlin, ravnateljica Neprofitnog poduzeća za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „Croatica”. O samoj knjizi Croatica je izradila kratak promotivni film kako bi se znatiželjni ljudi i tako mogli upoznati s kratkim sadržajem knjige.
Objavljivanje šeste Mihovićeve knjige rezultat je dugogodišnje suradnje autora i Croatice. Naime, većina njegovih izdanja objavljena je u nakladništvu Croatice. To nije slučajno, autor vuče svoje korijene iz hrvatskog pomurskog Sumartona i, unatoč tomu što je radio u mađarskoj redakciji kao odgovorni urednik dnevnog lista „Zalai Hírlap”, nikad nije napustio svoje hrvatske korijene, nego je tražio i vječito traži hrvatske teme, piše i na hrvatskom jeziku. Kao novinar mađarskog lista uvijek je posvećivao posebnu pozornost hrvatskim temama, odnosno pomurskoj hrvatskoj zajednici. Tu „manu” ima i danas, no kao umirovljenik bavi se samo temama koje ga posebno zanimaju i nadahnjuju. Putopise pretežito piše na mađarskom jeziku, dok publikacije o Hrvatima u Mađarskoj, njihovoj kulturi i običajima objavljuje na hrvatskom jeziku. Sve njegove knjige, pa tako i ova, povezuju se s dvjema njegovim preokupacijama – matičnom domovinom Hrvatskom, njezinim Jadranskim morem i ljudima koji žive uz Muru, što ga vraća u prošlost.
Iz naslova njegovih prijašnjih knjiga nazire se ta paralela: „Odalenn délen / Geni na more zovu”, „Zalán innen, Murán túl / Mirisi mora i Mure”. Iz ljubavi prema Hrvatskoj, odnosno prema svojoj rudnoj grudi, nastale su sve njegove knjige, pa tako i ova. Za tu je djelatnost Ministarstvo turizma Republike Hrvatske nagradilo Mihovića priznanjem „Zlatna penkala”, koje se dodjeljuje inozemnim novinarima za promicanje hrvatskog turizma.
Knjiga „Bezbroj nijansi plavetnila” asocira nas na more koje u sunčevim zrakama, pod oblacima, u dubini i s koraljima daje bezbroj nijansi plave boje, ali se to ne odnosi samo na more. Plava boja u knjizi pojavljuje se i uz pticu vodomara koju je pisac ugledao na rijeci Muri. Autorova omiljena boja upravo je plava i zelena, no ipak u ovoj knjizi plava, boja sreće, dobiva prednost.
„Bezbroj nijansi plavetnila”, knjiga od tristo stranica, sadržava zanimljive putopise, eseje, vjerske teme i druge publicističke žanrove u kojima se krije putnik i ljubitelj svojeg zavičaja te kulturnih i prirodnih ljepota Hrvatske. Napisi su knjige podijeljeni u tri poglavlja – prvo poglavlje nosi naslov „Na Kvarneru sa slikarom mađarske Kružne panorame” u kojem doznajemo zanimljivosti iz prošlosti Hrvatske i Mađarske, kako se Árpád Feszty povezuje s Lovranom ili o Marcu Polu. U drugom poglavlju, „Sim-tam po Jadranskoj magistrali”, autorovo pero vodi nas Jadranskom magistralom, na otoke Susak i Krk, u krčke maslinike pa sve do Splita. U tom poglavlju našla se i priča o brodu sv. Stjepana koji je progutalo more. Mihovićeva penkala u trećem poglavlju, „Tornjevi kao četiri svijeće Došašća”, vodi čitatelja u Pečuh, predstavlja graditelja pomurskih crkvi, mladog svećenika podrijetlom iz njegova rodnog mjesta, pomurske običaje (tekstovi su na hrvatskom jeziku), ali ne zaboravlja ni kravatu, vukovarske žrtve Domovinskog rata, hrvatske nogometne reprezentativce, omiljenu kavu Hrvata, Frankovku.
Beta