Izložba narodnosti u Starom Budimu

Izložba prikazuje povijest i zastupljenost 12 narodnosti koje imaju svoju samoupravu u okrugu: hrvatsku, bugarsku, romsku, grčku, poljsku, njemačku, armensku, rumunjsku, rusinsku, srpsku, slovačku i ukrajinsku. Muzeolog i povjesničar Muzeja „Stari Budim” Péter Horváth, koji je i organizator izložbe, objašnjava kako su dosad organizirane izložbe koje pojedinačno predstavljaju narodnosti iz okruga te smatra da je bilo vrijeme za jednu izložbu koja će zajednički predstaviti sve narodnosti koje žive u okrugu.

Tijekom svoje povijesti Stari Budim zadržao je svoju otvorenost sve do danas. Stoljećima je gostoljubivo naselje u kojem različite etničke skupine zajednički oblikuju lokalni identitet. Prema popisu imena iz srednjeg vijeka u Starom Budimu stalni su stanovnici bili i Hrvati. Među njima istaknuo se Antal Verančić, koji je bio predstojnik Starog Budima, humanistički visoki svećenik, crkveni političar.

U razdoblju nakon protjerivanja Turaka povećano je doseljavanje u Stari Budim, pa se povećao i broj Hrvata. U Gradskom vijeću sredinom 18. stoljeća četiri je puta za sudca izabran Hrvat Gergely Merković. Od 19. stoljeća većina Hrvata u Starom Budimu radila je u zanatskoj industriji. Puno Hrvata Dalmatina radilo je u starobudimskom brodogradilištu.

Najpoznatiji Hrvati u okrugu istaknuli su se ponajviše u umjetnosti, sportu i znanosti: glumci Imre Sinkovíts i László Sinkó, tekstilni umjetnik István Bán, spisateljica i slikarica Orsolya Péntek, nogometaš Flórián Albert, vaterpolist Sándor Tarics, fakultetski profesor dr. István Lukács, povjesničar dr. György B. Lukács. Stari Budim – Bekašmeđer tipičan je primjer kako su se različiti narodi, skupine, kulture i religije miješali i asimilirali u Karpatskom bazenu tijekom stoljeća.

Etničko i vjersko miješanje u relativno malom mjestu poput ovog je rijetko. Današnje područje okruga naseljavaju najrazličitiji narodi od davnina, nikad nije ovdje istodobno živjela homogena skupina ljudi. Prava šarolikost postaje uobičajena u naselju od kraja 17. stoljeća, nakon protjerivanja Osmanlija. Njemački, hrvatski, rusinski, srpski, rumunjski, grčki, armenski, poljski i bugarski doseljenici stizali su u Stari Budim u nekoliko valova i na različite načine. Stanovništvo višenacionalnog grada živjelo je mirno, poštujući jezik, kulturu, vjeru i običaje drugih.

Usporedno s razvojem i rastom naselja dolazi do promjene narodnosnog sastava stanovništva, u kojem je asimilacija postajala sve češća. To je također značilo da su specifični običaji pojedinih etničkih skupina ostali karakteristični samo u uskom krugu. Pravni okviri nastali nakon promjene sustava pružili su širok spektar mogućnosti za organizirano djelovanje pojedinih narodnosti, promicanje prihvaćanja i predstavljanja vlastite kulture. Preko izloženih slika stanovnici i posjetitelji mogu su upoznati narodnosti okruga i njihovu lokalnu zastupljenost. Izložba je izložena do kraja srpnja.

Kršul