Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Hrvatska samouprava Senandrije uspjela je dobiti istraživačku dozvolu povezanu s kulturnim blagom Hrvata Dalmatina te je 9. veljače stručni tim posjetio senandrijski Muzej „Ferenczy”. Predsjednik Hrvatske samouprave Senandrije Đuro Benković, njegova zamjenica Katalin Szautner, glavna restauratorica Etnografskog muzeja Szentendre (Skanzen) Ágnes Szendrődiné Gombás, povjesničar umjetnosti i restaurator Ferenc Cweiber, etnograf dr. György Balázs i učiteljica Viktória Kisérdi primili su na uvid nedavno otkrivene dalmatinske jaslice s kojima su Dalmatini betlemari nekad obilazili Magareće brdo te dvojezični zapisnik (na mađarskom i hrvatskom) u kojemu su dalmatinske tradicionalne pjesme i opis betlemskih igara (Dalmát betlehemes játék).
Muzejska etnografkinja dr. Judit Tóth Szigetiné objasnila je kako jaslice datiraju iz 1935. godine, a izradio ih je Ferenc Killár. Između 1935. i 1954. s njima su „betlemari” obilazili Szamárhegy (Magareće brdo), što je dr. Szigetiné potkrijepila dokazom – zapisnikom o kupnji jaslica iz 1955. godine u kojem su navedeni podatci zapisani. Hrvatska samouprava Senandrije priložila je citat teksta sa 181. stranice muzejskog časopisa Studia Comitatensia (Szentendre, 1972.) u kojem je bivša ravnateljica Margit Ónodiné Deisinger objavila članak pod nazivom „Božićni običaji Južnih Slavena koji žive u okolici Budimpešte” u kojem piše: „Božićni ugođaj uveličan je sviranjem i pjevanjem ‘Bethlemesek’-a (grč. vertepasi, rk. betlemci). Obično su posjećivali uobičajenu malu crkvu, osvijetljenu iznutra, s jaslicama, koje su imale likove i životinje izrezane od papira. Glumili su kako Sveta obitelj traži konak, a kako tri kralja traže mesiju. Nosili su bijele košulje, široke hlače, visoke papirnate šešire ukrašene papirnatim lancima, a s njima su išli ljudi obučeni kao pastiri. Bilo ih je puno, npr. u Tukulji je svaka ulica imala 3-4 grupe. Tamo se pjevalo na mađarskom, rackom i švapskom, ovisno o tome koga su posjećivali.” U bazi podataka senandrijskog Muzeja „Ferenczy” sačuvan je detaljan opis dalmatinskih betlemskih igrokaza u kojem se još uvijek mogu pronaći tragovi kolacije. Predsjednik Hrvatske samouprave Senandrije Đuro Benković kaže kako se u Senandriji i Erčinu još sjećaju kako su išli pjevati pod prozor te ističe kako mu je veliko zadovoljstvo što mu je muzej uručio dokumentaciju nastalu 1956. godine, odnosno tekst dalmatinskih betlemskih igrokaza i presliku zapisa. Predsjednik Benković smatra da ima još puno toga za napraviti te komparativna tekstna proučavanja i detaljno ispitivanje jaslica tek predstoje, ali se okvirno vidi da su neki od elemenata jaslica, poput stiliziranog dvorca i gradske unutrašnjosti prikazane u pozadini na jaslicama, dalmatinski subetnički elementi. S druge strane, dramaturgija i likovi igrokaza pokazuju snažan slovački utjecaj. Imena su pastira Fedor (Feder), Kuba (Kubo, Gubó, mladi Kubo, Gaba), ali se u Senandriji pojavljuje i lik pastira Đure. Naravno, to su samo trenutačni dojmovi jer preostaje i temeljita analiza pisanog dokumenta kao i detaljno ispitivanje jaslica. Hrvatska samouprava Senandrije pripremila je prijedlog u kojem poziva znanstvenike koji su sudjelovali u istraživanju da nastave s istraživanjem dalmatinskih jaslica i betlemskog igrokaza u Senandriji, u suradnji s jezikoslovcima, radi utvrđivanja toga da su restauratorski radovi nužni. Odbor bi trebao dati prijedloge kako i gdje bi se kulturno blago Dalmatina u Senandriji moglo prezentirati, a možda i upotrebljavati uz povremenu posudbu predmeta, kako bi se dalmatinska zajednica i šira javnost mogli upoznati s njima.
Kršul
