I. Glumački kamp na Jadranu

Šestodnevni program za hrvatsku mladež iz Mađarske, uzrasta od 15 do 20
godina, održao se u Hostelu Karlovac u Selcima. Tijekom kampa mladi su unaprijedili znanje materinskog jezika, bolje upoznali hrvatsko književno i
dramsko stvaralaštvo na privlačan način, uz dramske tehnike, te posjetili spomenike hrvatske kulturne baštine i proširili svoje znanje. To je sa samim
boravkom u matičnoj zemlji rezultiralo osjećajem jače povezanosti s njom, tj. jačanjem identiteta. Program je uključivao jezične i kreativne radionice glume, improviziranja,
terapije plesa, rad na dramskim scenama, ali i popratne sportske i zabavne aktivnosti, cjelodnevni izlet brodom te posjet raznim primorskim lokacijama.
Četrnaesteročlana ekipa kampa putovala je organiziranim minibusom koji je krenuo iz Budimpešte. Budući da su mladi stigli iz različitih sredina, većina njih
nije se poznavala od prije. Sudionici su svako jutro nakon doručka započinjali satima tenisa s instruktorom, a tijekom dana, ovisno o izletima, svakodnevno su sudjelovali i na dvosatnim radionicama glume. Osim večernjih izlazaka, karaoka, izleta brodom na Vrbnik i na pješčanu plažu sv. Marak, ekipa kampa također je posjetila grad Krk,
Medveju, Novi Vinodolski i Opatiju. 

Projekt je većim dijelom financirao Središnji državni ured za Hrvate izvan RH. Sudionici kampa već su u ranu zoru 16. rujna krenuli na put organiziranim minibusom iz Budimpešte. Mladi stigli iz različitih sredina, pa se većina njih nije poznavala. Nakon dolaska u smještaj, u Hostel Karlovac koji se nalazi na samoj obali primorskog mjestašca Selce, četrnaesteročlana ekipa dobila je na raspolaganje cijeli drugi kat objekta. Taj je kat osim soba i kupaonica imao i tzv. kinodvoranu– klimatiziranu i opremljenu prostoriju koja je bila kao stvorena za održavanje glumačkih sati. Nakon ručka uslijedila je prva dramska radionica. Sudionici su stigli znatiželjni, ali i sigurno se držali one osobe koju su poznavali i prije kampa. Nisu bili ni svjesni jer se sve događalo kroz igru, ali gurnuti su iz zone komfora. U radovima u paru bili su s onima koje nisu poznavali od prije, a u grupnom radu također su ovisili i o reakcijama i akcijama ostalih. Bile su to igre povjerenja, koncentracije, imitacije, uz riječ, tišinu, pokret. Cilj prve radionice bio je to da se
sudionici opuste, bolje upoznaju te da se postave temelji za budući timski, kreativan rad. Uslijedilo je kupanje na privatnoj plaži smještajnog objekta, a nakon večere ekipa je otišla u večernji obilazak Selca. 
Drugi dan kampa, 17. kolovoza, počeo je sportom jer, kako se kaže, u zdravom tijelu zdrav duh. Mladi su, podijeljeni u manje skupine na temelju predznanja,
imali privatne sate tenisa s instruktorom. Iako je riječ ponajprije o glumačkom kampu, igranje tenisa ima puno dodirnih točaka s glumačkim radionicama. Tenis
je tehnički vrlo zahtjevan sport, a motoričke su vještine usko povezane s važnim psihofizičkim sposobnostima, anticipacijom (predviđanjem) i promatranjem
loptice. S treningom se razvija dugotrajna koncentracija i suočavanje s izazovima koje donosi teniski meč. Kako u improvizacijskim scenama, tako i u tenisu
potrebna je sposobnost prilagodbe i reakcije u trenutku. I tenis i sati glume razvijaju samopouzdanje. Na satima glume mladi uče zauzeti se za svoje ideje,
hrabro ih predstaviti, slobodno djelovati. Usuditi se. Usuditi se i govoriti hrvatski jezik – iako dolaze iz okruženja gdje se najviše govori mađarski jezik, iako se
pribojavaju da ne govore savršeno. Na satima glume ne postoji klasični princip ocjenjivanja dobrog i lošeg. Važno je naglasiti da kamp s razlogom ima
ograničenje broja sudionika.

Kako se ni u glumačkim razredima ne nalazi više od desetak polaznika, tako je bilo ni u kampu. Kako bi se voditelji mogli kvalitetno posvetiti svim sudionicima, broj je ograničen na dvanaest polaznika. Nakon tenisa i slobodnog vremena prije ručka uslijedila je glumačka radionica nakojoj su sudionici postajali sve hrabriji, a u drugom su dijelu dobili i prvi pisani tekst na temelju kojega su pripremali kazališne scene. Tekstovi koje su sudionici dobili uzeti su iz suvremenog hrvatskog romana autora „Listanje kupusa” Igora Beleša.
U poslijepodnevnim satima ekipa se uputila u Novi Vinodolski, dom znamenitog Vinodolskog zakonika. Zakonik je pisan glagoljicom i hrvatskim jezikom 1288.
godine te je jedan od najvažnijih srednjovjekovnih pravnih dokumenata u Europi. Nije izostalo ni plivanje do otočića San Marino, koji je nekad ribarima služio za
lov na tunu. Ondje se nalazi gotička crkvica sv. Marina gdje je pronađen kameni zapis iz 3. stoljeća koji spominje rimsku caricu Helenu. Otočić je „zaštitno lice”
Novog Vinodolskog, a na njemu se često održavaju vjenčanja.
Treći dan, 18. kolovoza, sudionici su krenuli na duži izlet. Nakon uobičajenog tenisa ekipa je već nakon ranog ručka, u 12:30, spremna sjedila u minibusu. Prva
stanica bila je Medveja. Turistima malo poznata destinacija, mjesto je koje je naseljeno u prapovijesna vremena. Dobilo je ime prema čarobnici Medeji. Ondje
se nalazi plaža koja slovi za ponajljepšu na Kvarneru. Prema legendi čarobnica Medeja, unuka boga sunca Heliosa i žena grčkog junaka Jazona, koji je s
Argonautima tražio zlatno runo, tijekom svojih lutanja naišla je na tu prekrasnu plažu te se okupala u bistrom moru. Mjesto je tako postalo poznato diljem Grčke
i oko njega je nastalo pitoreskno naselje nazvano prema čarobnici – Medveja. U Medveji je održana terenska nastava, a nakon toga je uslijedio posjet Opatiji –
jednom od najljepših i najposjećenijih mjesta na hrvatskoj obali. Povratak iz Opatije bio je u kasnim satima. Na povratku u busu, iako su voditelji kampa bili
„na rubu snaga”, mladima je energija bila još veća nego inače. Jednosatni put proveli su glasno pjevajući.
Četvrti dan kampa, 19. kolovoza, napokon je vrijeme bilo pogodno za izlet brodom. Izlet brodom pokušavao se organizirati još od prvog dana kampa, ali
kako su nam vlasnici broda objašnjavali, „Ne more se poć priko va Vrbnik. E, jugo će.” U četvrtak nije puhao ni jugo ni bura, pa se nakon standardne prijepodnevne rutine – doručak, tenis, ručak – krenulo do palade i ukrcalo na brod. Bio je to katamaran sa staklenim dnom koji je „podijelio ekipu” na one koji
su se sunčali na provi i one koji su u dnu broda kroz stakleno dno promatrali ribe. Nakon dolaska u Vrbnik uslijedila je šetnja starim gradom pa „provlačenje” kroz
jednu od najužih ulica na svijetu, tzv. Klančić, koji je širok samo 40 centimetara. Sudionici kampa bili su mladi Hrvati iz Mađarske, ali u kampu je bila i jedna
posebna gošća, Marija Brusić s otoka Krka. Marija je učenica Srednje škole „Hrvatski kralj Zvonimir”, koja je prijateljska škola budimpeštanskog HOŠIG-a.
Na sreću organizatora kampa, a i cijele ekipe, Marija je poput iskusnog turističkog vodiča predvodila šetnju uskim uličicama Vrbnika i ispričala mnoge
povijesne detalje i zanimljive legende. Uslijedilo je kupanje najprije u Vrbniku, a zatim kupanje na pješčanoj plaži sv. Marak, dokle je uslijedila još jedna vožnja
brodom. Nakon večere održana je dvoipolsatna dramska radionica u kojoj su sudionici pokazali sve veću slobodu i hrabrost da ostvare svoje ideje u
improvizacijskim scenama. Bilo je smijeha, čuđenja, durenja i oduševljenja zahvaljujući zanimljivim parovima. Rad na podužoj sceni na temelju pisanog
teksta također je napredovao najviše dotad.
Peti dan kampa, 20. kolovoza, nakon prijepodnevne rutine nebo se naoblačilo, kišilo je i sijevalo. S obzirom na to da je prognoza pokazivala da je u isto vrijeme
na Krku sunce, ekipa se nakon ručka uputila u povijesno i kulturno srce otoka – grad Krk. Ondje je zaista bilo sunčano, pa je nakon razgledavanja grada uslijedilo
kupanje. Nakon večere i dramske radionice neumorna mladež imala je karaoke-večer. Pjevao se širok spektar pjesama, svatko po svojem izboru, od rapa, popa i
rocka pa do starih hrvatskih pjesama.
Posljednji dan kampa nije se žurilo natrag iako je smještaj po pravilu trebalo napustiti nakon doručka. Organizatori su sudionicima doplatili i ručak te se na
put krenulo popodne.

Dramske radionice nisu namijenjene samo onima koji se žele baviti glumom, one se korisne na svim poljima života. Koriste se i u radionicama razvoja ličnosti
(self-development) te u poslovnom svijetu, gdje pospješuju komunikaciju, nastup govornika, njihovo samopouzdanje. Cilj kampa bio je također na kreativan način
pospješiti znanje materinskog hrvatskog jezika, koji je integracijsko sredstvo za očuvanje identiteta i koji je iznimno važan mladeži iz Mađarske, koja spada u
skupinu nasljednih govornika. Želja je da mladi sudionici ovim kampom također dobiju dodatnu motivaciju te da u daljnjem životu svojim djelovanjem doprinesu
očuvanju hrvatske zajednice u Mađarskoj.

Kršul