Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Prema podatcima iz posljednjeg popisa stanovništva broj Hrvata u Budimpešti povećao se za 6 %, ali broj onih koji govore hrvatski jezik u krugu obitelji i prijatelja pao je za 13 % u odnosu na 2011. godinu.
Porastu su doprinijeli većinom Hrvati koji nisu već generacijama naseljeni na ovim područjima nego su ovdje privremeno, „u prolazu”, zbog posla, školovanja, drugih životnih okolnosti. Oni su koncentrirani uglavnom u središnjim okruzima Budimpešte: u V. (10 %), VI. (16 %), VIII. (62 %), XI. (5 %) okrugu, a to su (uz XVI. okrug) ujedno i jedini okruzi koji ne bilježe pad nego porast stanovnika koji govore hrvatski jezik u krugu obitelji i prijatelja.
Hrvatska manjina trudi se njegovati vezu s matičnom zemljom razmjenom različitih programa, pa tako iz Mađarske u Hrvatsku stižu djeca, nastavnici u različite (najčešće jezične) kampove, nastupaju KUD-ovi, tamburaški sastavi, održavaju se kazališne predstave, predstavljaju se hrvatske knjige izdane u Mađarskoj, a ove se godine hrvatska nacionalna manjina iz Mađarske (kao najbolje organizirana manjina) znanstvenim i kulturnim programom predstavila i na I. Susretu hrvatske nacionalne manjine i Hrvata izvan domovine na otoku Pagu. Na isti način ostvaruju se brojna hrvatska gostovanja u Mađarskoj.
Iako su takve inicijative važne i dobre, ipak stoji činjenica da se hrvatski jezik u Mađarskoj polako zaboravlja i sve manje govori, a jedno od rješenja tog problema (barem za Budimpeštu) mogli bi biti baš Hrvati „u prolazu”. Za razliku od programa razmjene, koji su povremeni, Hrvati koji borave u Budimpešti zbog posla ili školovanja prisutni su kontinuirano u Budimpešti u prosjeku tri godine te bi njihovo uključivanje u život zajednice Hrvata iz Mađarske bilo korisno u svakom pogledu. Oni bi mogli biti spona s matičnom zemljom, pojačati interakciju na hrvatskom jeziku, a ispreplitanje Hrvata koji su se socijalizirali na drukčiji način i na drugom mjestu svakako širi perspektive i nosi napredak.
Trenutačno je komunikacija između Hrvata koji su ovdje privremeno i pomalo zatvorenoga kruga Hrvata iz Mađarske jako mala ili je uopće nema. Zašto je tako? Jer ne postoji želja da se nešto mijenja, kad je udobna navika i krug onoga što dobro poznajemo?
Ali bez promjene nema napretka, a da bi znanje hrvatskog jezika u Mađarskoj opstalo, potrebne su nove strategije.
Kršul
