Jezik

Čudila sam se veseloj skupini hrvatskih turista iz Australije kad su došli kod nas na more obučeni u majice s hrvatskom šahovnicom i šiltericama istog uzorka. Nije mi zasmetalo kad su na jedva razumljivom hrvatskom naručivali kavu, nego to kako su odjeveni. Pa nije sezona nogometnih utakmica. Što se ima isticati nešto što se podrazumijeva? Onda sam se doselila u Mađarsku. Prvi šok bio je to da ljudi ovdje ne običavaju ići na kavu. Ako ne živite u središtu grada, nema ni kafića, eventualno koja krčma. Pitam tako susjedu hoćemo li na kavu, a ona odgovara da bi možda mogla u utorak za dva tjedna i pita kad sam ja mislila, a ja u nevjerici odgovaram da sam mislila sada. Nije mi bilo jasno ni zašto bok drukčije kažu u množini (szia, sziasztok). Odgledavši svoj prvi film na mađarskom, zaključila sam da nisam razumjela nijednu mađarsku riječ, samo kad je Salma Hayek na španjolskom rekla baki: „Ayuda me por favor!” ili „Pomozi mi, molim te!”. Prvo sam naučila što znači labda, lapát, gereblye, fel, le, nem a tiéd, nem szabad, važne izraze na dječjem igralištu na kojem sam sa sinom provodila sate i sate. Često bih izazivala osmijehe u mesnici kad bih samouvjereno naručivala pipi i boci hús (jer mi je to šogor rekao, a onda se to sigurno tako kaže) ili u malom dućanu kad bih pokušala kupiti tikvine sjemenke koje se tako čudesno zovu na mađarskom, tökmag. U Mađarskoj mi nije najviše nedostajalo ispijanje kave ni mama, pa čak ni more. Najviše mi je nedostajao moj jezik. Kad bih ljeti otišla kući, ne bih prestajala govoriti, i to ubrzanim tempom, kao da će mi vrijeme isteći. Baba bi mi znala reći: „Ča ti je, mala, kadi se ti gasiš? Nisi prestala govorit, iman ti i ja neš za povidit.” Odonda sam naučila mađarski, i to more njihovih točkastih i crtičavih slova. Upoznala sam i Hrvate u Mađarskoj, ni razgovora na hrvatskom više mi ne nedostaje. Sad znam zašto su oni turisti nosili majice na šahovnicu. Takvu majicu ponekad obučem i ja.

Kršul