Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Godina je bila duga i iznimno zahtjevna. U tjedniku je ponekad bilo teško pronaći najbolju naslovnicu, ostati barem djelomično aktualan, zadržati čitatelje i biti – kako se voli reći – zrcalo, ako već ne i korektiv javnog života Hrvata u Mađarskoj: političkog, društvenog, kulturnog i vjerskog.
Što napisati u posljednjem broju, ovoga puta dvobroju Hrvatskog glasnika, koji smo predali u tisak 12. prosinca, a nosi nadnevak 18. prosinca? To zapravo nije bio naš posljednji radni broj u 2025. godini jer smo uredili i predali u tisak i prva dva broja tjednika Hrvata u Mađarskoj za 2026. godinu.
Neću skrivati: umorna sam, posebice na samom kraju kalendarske godine. Ako negdje uočite koji propust, nemojte mi zamjeriti. I ove smo godine radili u sastavu od samo tri novinara, predvođenih mojom malenkošću, uz pomoć vanjskih suradnika – lektora i osobe zadužene za računalni slog.
Godina je bila duga i iznimno zahtjevna. U tjedniku je ponekad bilo teško pronaći najbolju naslovnicu, ostati barem djelomično aktualan, zadržati čitatelje i biti – kako se voli reći – zrcalo, ako već ne i korektiv javnog života Hrvata u Mađarskoj: političkog, društvenog, kulturnog i vjerskog. Često se od nas očekuje kritika i analiza i vjerujem da to zanima osviještene čitatelje tjednika Hrvata u Mađarskoj. S druge strane, neki smatraju da bi naša zadaća trebala biti isključivo kroničarska – bez zauzimanja stava i bez „suvišnih” podataka i mišljenja. Navodno to zamara čitatelja.
No foruma, javnih tribina i ozbiljnijih rasprava u našem javnom životu zapravo i nema. Zato vam ne možemo prenijeti ono „neizrečeno”, osim kad sami dodamo pokoju rečenicu. Javne tribine političkih tijela uglavnom se svode na izlaganja predsjednika – uglavnom bez pitanja i prijedloga ili komentara. Da ne govorim o obaveznim godišnjim sjednicama civilnih udruga.
Na našoj mrežnoj stranici Hrvatski glasnik vrlo smo ažurni – imamo desetak objava dnevno, a prati nas velik broj pratitelja, blizu osam tisuća. U našim uvjetima to je iznimno velik doseg. Ima mjeseci kad smo ostvarili i do 400 tisuća pregleda, ima objava koje su ostvarile više od 25 tisuća pregleda.
No primijetila sam i profil(e) čija je očita nakana biti „profil Hrvata u Mađarskoj”, a koji ne dijele naše objave, dok druge dijele gotovo po zadatku. To izgleda pomalo neobično i upućuje na vrlo subjektivno (da ne kažem pristrano) administriranje. O tome bi se doista dali napisati romani i analize. Ali ostavimo to po strani.
Malo ih slijedi moju uredničku krilaticu „Čitajte i širite Hrvatski glasnik – oazu hrvatske pisane riječi u Mađarskoj.” To je zajednički zadatak i posao, ali i moralna i društvena obaveza.
Neki se i dalje vole vrlo intenzivno samopromovirati i naslikavati, a čini se da je to već mnogim Hrvatima u Mađarskoj dovoljno kao zamjena za pravu, temeljitu javnu informaciju u zajednici. To nas navodi na zaključak da je vrijeme da počnemo raditi na novim strategijama jer sadašnje nisu osobito obećavajuće. Udaljavaju se od objektivnosti.
Hrvatski jezik kao jezik komunikacije u prostoru kulturne autonomije sve se više potiskuje na marginu. Kao da više nije važno znamo li ga i govorimo li ga u svojem hrvatskom poslu.
Ali mi smo tu – s njim i s tobom, dragi čitatelju – iz minute u minutu, iz sata u sat, iz dana u dan. Ako ti katkada ne možemo pružiti baš sve što očekuješ od nas, nadam se da se ipak pronalaziš u našoj riječi i rečenici, u fotografiji i stihu te da ćeš s nama ostati i u 2026. godini.
S tim riječima želim ti blagoslovljene i duhom oplemenjene blagdane koji su pred nama.
Branka Pavić Blažetin
