Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Pozornost je svakako zaokupljalo (barem krajem ožujka) i anonimno pismo o kojem se razgovaralo, oko kojeg se telefoniralo sa željom da se dozna zna li tko drugi što više.
Ovih se dana mnogi bave stanjem Hrvata u Mađarskoj. I sami Hrvati u Mađarskoj, ali i njihovi sunarodnjaci u Austriji, Vojvodini i u matičnoj zemlji. Vjerujem da tako i hrvatska i mađarska politika. Odašilju se i poruke koje pozivaju na mir unutar zajednice. S pozornošću se prati nastala situacija oko nadolazećih narodnosnih izbora, predizborni izbori po ograncima SHM-a, sjednica DGHU-a, kandidacijske organizacije koje žele postaviti državnu i županijske liste te stajati iza kandidata za zastupnike hrvatskih samouprava na mjesnoj, županijskoj i državnoj razini. Službena kampanja započela je 20. travnja. Pozornost je svakako zaokupljalo (barem krajem ožujka) i anonimno pismo o kojem se razgovaralo, oko kojeg se telefoniralo sa željom da se dozna zna li tko drugi što više. Ono je kružilo i društvenim mrežama te stizalo na brojne privatne adrese. Početkom travnja situacija se iz dana u dan mijenjala, te je i sazvan, početkom travnja, i održan i jedan alternativni skup članova SHM-a iz „Barnje“ i sastavljena takozvana „nova“ lista za preporuku Predsjedništvu SHM.
No kako nas vide drugi ili kako nas vide pripadnici hrvatske zajednice u Mađarskoj kazuju i izjave u tisku izvan Mađarske. Tako se primjerice u tjedniku Hrvata u Austriji piše o konstantnom padu broja Hrvata u Mađarskoj na temelju brojki iz popisa stanovništva iz 2022. godine, i to s posebnim osvrtom na situaciju u gradišćanskohrvatskim selima u Mađarskoj.
U intervjuu s novinarkom Hrvatskih novina sociolog iz Pečuha Ivica Đurok kaže: „Podatki su šokantni u vezi s Hrvati (i nekimi drugimi narodnosti)” te nastavlja: „U dva najvažnijih pokazateljev, narodnost i materinski jezik zaštrašujući su rezultati. S 18,5 posto (4.950 duš) imamo manje onih ki su rekli da su Hrvati a 40 posto (5.484 duše) manje njih su se izjasnili da im je materinski jezik hrvatski nego kod prošle brojidbe. Te podatke, pokazatelje ne moremo argumentirati samo s mortalitetom, depopulacijom, negativnih gospodarskih i drugih karakteristikov, veći su to rezultati tendencioznoga karaktera ke jasno pokazuju na polariziranost društva, i naše narodnosti ter svakako i na neadekvatno funkcioniranje hrvatskih ustanovov u Madjarskoj. Odnosno na strukturalne pogriške političke zastupanosti narodnosti ter svakako i na odgovornost političke elite. Regionalne karakteristike su isto tako strukturalnoga značaja. U neki sredina npr. u glavnom gradu imamo blagi porast u ta važna pokazatelja, ali to nije rezultat nataliteta već je vjerojatnije uticaj migracije. S tim više je npr. u Pečuhu, Šopronu u oba pokazatelja primjećujemo pad. Gradišće u pogledu toga potvrdjuje neke od hipotezov, značajan je deficit u Koljnofu, Židanu, Šopronu, Sambotelu, Petrovom Selu itd.
U neki etnički mišoviti naselji npr. u Baranji u Vršendi primjećujemo porast u oba pokazateljev ali analizirajući dobnu strukturu stanovničtva moremo registrirati, da ta porast nije moguć prirodnim natalitetom već promjenom narodnosnoga identiteta (Romi se registrirali kot Hrvati). Takozvani hrvatski centri npr. Baja, Serdahel, Gara, Santovo, Pečuh, Šeljin, Kaniža, Santovo itd. pokazuju značajan pad u oba pokazateljev.”
Novinar Hrvatskih novina analizira situaciju u gradišćanskohrvatskim selima u Mađarskoj te piše: „U točnijoj analizi, ako se prispodobi razvitak stanovničtva s brojom Hrvatov se kaže, da zapadnomadjarska regija ima velik broj sel, ka se tokom prošlih deset ljet nisu po broju stanovnikov znatno minjala. Još i na suprot, neka sela su i znatno narasla. Zbog sve manje stanovnikov, ki se priznaju hrvatskoj narodnoj grupi, odnosno govoru hrvatski jezik, je tim i hrvatska narodna grupa nastala sve manja, uopće onde još znatno manja, kade je stanovničtvo naraslo kot na primjer u Bizonji. Tako već postoji samo Petrovo Selo, kade je hrvatska narodna grupa u većini s 59,60%. Pred desetimi ljeti je to bilo još pet sel: Unda, Hrv. Židan, Hrv. Šice, Narda i Petrovo Selo. A u pogledu na razgovorni jezik je najbolja situacija isto u Petrovom Selu, kade se 38,22 posto pomina još po hrvatsku. Pred desetimi ljeti su još bila troja sela, kade se je većina pominala polag štatistike po hrvatsku. Hrvatska Kemlja ima svega 5,76 % posto Hrvatov. Jedini pozitivni razvitak je u Vedešinu vidljiv, kade je prem porasta stanovničtva i broj Hrvatov nastao veći. To isto se je godalo i u Horpaču i na Bika.”
Branka Pavić Blažetin
