Attila Pintér: „selo i naša regija imaju budućnost i skrivene potencijale.”

Ja sam zastupnik Mjesne samouprave Martinaca, tako da sam skoro svaki dan u selu. Nije to daleko od Pečuha. Ne samo da sam zastupnik samouprave nego sam i jedan od nekoliko nas mladih Martinčana koji bi još nešto „šteli” napraviti za selo, pa se mučimo i trudimo kako bismo uvijek nešto obnovili, vidite i sami da je tako. I danas ste vidjeli da uvijek nešto pokušavamo napraviti za naše selo, nekʼ je malo ljepše te da i mladi to vide, neka ostanu tu ili dođu živjeti u Martince. Danas smo predali veliku investiciju – Gostinjsku kuću i kuću ljekovitog bilja te kip Blažene Djevice Marije. Prelijepo je bilo danas na ovom događanju.

Jesi li se rodio u Martincima?
Jesam, jesam. Tu sam išao u osnovnu školu i puno sam dobio od sela.

Čime se inače baviš?
Ja se bavim prijevozom. Voditelj sam pečuške podružnice velike prijevozničke tvrtke, jedne od najvećih u Mađarskoj – Waberer’s International Zrt. A hobi mi je rodno selo i rad za njega.

Znam da se pomalo baviš i ugostiteljstvom, turizmom.
Da, bavim se i ugostiteljstvom. To mi je isto jedan drugi hobi, 2017. godine kupio sam jednu kuću u Martincima, lijepu kuću od moje dobre prijateljice i dobre komšinice, s namjerom da napravim kuću za izdavanje sa sobama za goste. Ja sam to mislio napraviti i za svoje prijatelje. Naime, ja sam i lovac, pa bi tako lovci i prijatelji imali gdje prespavati. Tako je sve krenulo. Počeo sam i dosta je dobro  krenulo. Neki su u selu najprije mislili što je s ovim Attilom, je li on poludio, šta radi to tu u selu, kakve apartmane. Ali ja sam imao zamisli i to ide odonda. Onu sam veliku kuću prodao i napravio sam drugu pa tu opet prodao i kupio treću, ali posljednju neću prodati jer izdajem apartmane koji su u njoj.

To je lijepo čuti, pogotovo ako znamo da naša hrvatska sela u Ormánságu propadaju i, kad to kažem, mislim na to da se mladi odseljavaju. Ima li u Martincima puno praznih kuća koje su za prodaju, stari li stanovništvo?
Sad, hvala Bogu, nema toliko puno kuća za prodaju otkad smo počeli obnavljati selo, kako ja sad vidim. Ja sam obnovio kuću i drugi polako obnavljaju kuće. Prije nekoliko godina kuće koje su se mogle kupiti za milijun forinti sad koštaju pet, sedam, osam ili deset milijuna. Sad se već ispod 10 milijuna ne može kupiti dobra kuća u Martincima. Dosad se moglo kupiti velike kuće, ali sad već ne.

Tko kupuje? Odseljeni Martinčani kuće za odmor, mlade obitelji koje koriste državne poticaje ili stranci?
Ima svega. Ima tu i Nijemaca, ljudi iz Nizozemske koji su došli u ovu okolicu zbog rijeke Drave „spoleg” mira i tišine. Tu i u okolici priroda je veoma lijepa. Okruženje. Rijeka i šume. Ima i onih koji su došli iz Budimpešte ili iz Pečuha, to je generacija ljudi između 50 i 60 godina. Oni su ili već u mirovini ili će uskoro u mirovinu. Mnogi se iseljavaju iz stanova (panela) i dolaze tu jer traže malo dvorište i mir, imaju psa, mačke, ovo-ono i onda žele mali vrt i puno im je ljepše tako živjeti.

Koliko stanovnika imaju Martinci?
Mislim da je aktivnih oko osamsto, a bilo je puno više. Najveći je problem sad kod nas da nema mladih, svi su otišli. Moja je generacija u Pečuhu, Budimpešti. Svi idu dalje, tu bi trebalo nešto napraviti. Tu je i Drava, trebalo bi napraviti nešto da ljudi ostanu u selu, neka ima i nešto posla, mi sad radimo na tome.

A gdje bi moglo biti posla? U Martincima je ured samouprave, trgovina, poljoprivredna firma...
Po mojem mišljenju mi smo jako dobri u poljoprivredi. Mislim da ono što proizvedemo, kukuruz i žito, jeftino prodajemo Europi. Trebalo bi to ovdje preraditi, proizvoditi neke prehrambene proizvode.

Ima li mjesna samouprava imovinu?
Nema. To slabo imamo. Imamo par kuća, ali zemljišta ne, par hektara, ali ne puno.

Mjesna je samouprava Martinaca nedavno ostvarila projekt „Gostinjska kuća i kuća ljekovitih bilja sveti Martin u Martincima”. Projekt je ostvaren uz potporu Ministarstva unutarnjih poslova Mađarske.
Hvala još jednom mađarskoj vladi što smo dobili potporu za taj projekt. Kupili smo jednu kuću s dvorištem i obnovili je. Uredili smo sobe i apartmane za 25 ljudi. Ovi apartmani nisu samo da bismo mi puno zaradili, iako je i to cilj, nego i da pokažemo naše selo svima – i mladima i starima. Želimo pokazati da naše selo i regija imaju budućnost i skrivene potencijale. Treba popularizirati i ljekovito bilje, pokazati ljudima da i toga još ima jer, ako mladi naraštaj neće to doznati od nas, ako moj sin neće čuti ili vidjeti od mene, od koga će? Na televiziji ili internetu možda se može i doznati nešto, ali to nije tako kao tu. Ovdje se sve može vidjeti vlastitim očima.

Ima u selu pčelara, šumara, lovaca i ribolovaca.
Da, ima pčelara, ja sam član lovačkog društva, imamo dosta dobru ekipu, martinačko lovačko društvo ima dvadesetak članova. Ima nas dosta i družimo se. Zimi organiziramo i lovačke hajke. Kao što sam rekao, imamo i vrsne pčelare koji proizvode izvrstan med, a ima i puno ribolovaca. Drava je nekoliko metara od nas, oni imaju također dobro ribičko društvo. Znači, još uvijek ima šanse da nekako ostanemo na karti.

Jesu li potrebna djeca kako bi se ostalo na karti?
Svi imamo djecu, svi moji prijatelji imaju više djece, ali oni žive u Pečuhu ili u Budimpešti. Nažalost, otišli su. Nadamo se da će se nešto promijeniti. Sreća je i to kad za vikend, Uskrs ili Božić dođu, da imaju kamo doći.

Razgovaram s četrdesetogodišnjakom koji ima puno planova, želja i zamisli, sa zastupnikom.
Uvijek se ima što raditi. Imali smo sreću s putom jer sad imamo novi. Za vodovod je ova regija dobila znatne potpore. Od onog što smo mi kao mjesna samouprava imali u planu napraviti, napravili smo nekoliko većih stvari. Imamo planove suradnje s Općinom Sopje i sa Starinom u sklopu Europskih fondova. Razmišljamo o malom pristaništu na Dravi, ništa veliko, nešto malo, sitno, ali nam je bitno da iz sela može autom doći do Drave, a ne da trebamo otići u Brlobaš. Tu je i naša Mrtvica. Naše lijepo jezero površine 17 hektara, ali to je već sve u šumi, močvarno i to bismo željeli srediti za ribolov, sport. Dosta teško ide, ali uvijek nađemo izvore. Treba puno raditi i lobirati. Treba se kretati, planirati i bit će uvijek nešto.

Razgovarala: Branka Pavić Blažetin