Predaja maturalnih vrpci u HOŠIG-u

Učenici 11. razreda pripremili su svečani program u kojem su uz prigodne govore, glazbu, recitacije i pjesmu proslavili maturante. Maturanti budimpeštanskog Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i đačkog doma (generacije 2020. – 2024., koju je vodio razrednik Žolt Ternak) jesu: Xenia Arszenyjeva, Lujza Sára Bácsi, Brigitta Bencsok, Petra Bennő, Boris Berić, Márkó Faragó, Csenge Anna Hajdu, Veronika Mária Hekmann, Annamária Ivančev, Ádám Kovács, Ena Kujundžić, Nevena Kujundžić, Attila Kulcsár, Petar Pećerić, Zorka Romac, Dominika Szonja Sándor, Corinna Sango, Katarina Nina Šindik, Nemanja Supurović, Kamilla Szabados, Emese Szabó, Bendegúz Zoltán Szafkó, Petra Dorottya Tóth, Balázs Vajtai.

Svečanom činu nazočili su savjetnik Veleposlanstva RH u Mađarskoj Bruno Lopandić, prva tajnica hrvatskog veleposlanstva Marina Sikora, predstavnik Hrvata u Mađarskom parlamentu Jozo Solga, predsjednik Hrvatske samouprave Budimpešte Stipan Đurić i ravnateljica pečuškog Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i učeničkog doma „Miroslav Krleža” Janja Živković Mandić.

Svečanost je započela govorom učenica 11. razreda: Zsóke Zomborcsevics na mađarskom i Míre Döhrmann na hrvatskom jeziku. Mira je u ime svojih razrednih prijatelja maturantima zaželjela godine pune sreće i uspjeha te im poručila: „Budite hrabri, sanjajte velike snove i ostvarite ih! Ova proslava, kad će vam razrednik pričvrstiti vrpcu, želim da bude lijepa uspomena u vašem životu i da vas podsjeti na lijepe dane koje ste proveli zajedno. Čuvajte je u svojem srcu i budite ponosni što ste bili gimnazijalci HOŠIG-a.” Lijep uvodni govor zaokružen je citatom Ive Andrića: „Mladost je sretno doba u kojem čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.”

Uslijedio je prigodan program u izvedbi učenika 11. razreda. Niké Tóth odsvirala je na glasoviru ulomak iz djela Romeo i Julija, učenici su otpjevali pjesmu Ocean ljubavi Nene Belana, a nakon stihova hrvatskih klasika Gergő Porosz recitirao je pjesmu Egymás helyett Sándora Reményika. Program se nastavio govorom 12. razreda u kojem su Veronika Hekmann (na mađarskom) i Boris Berić (na hrvatskom) u ime maturanata zahvalili roditeljima i učiteljima na podršci: „Hvala vam za svaku lekciju i za sve što ste nam pružili. Hvala vam za izdvojeno vrijeme, za dodatno podučavanje.” Na kraju govora naglasili su da im je razrednik povjesničar, pa da će ubaciti malo povijesti te su citirali Winstona Churchilla: „Ovo nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda, kraj početka – našeg školovanja.” Nakon govora Corinna Sango kazivala je pjesmu Ljubav Vesne Parun.

Ravnateljica Ana Gojtan u svojem je govoru istaknula: „Svečanost uistinu nada čini radosnom. Da će naši učenici spremni, ojačani u svojem znanju, humanosti, vjeri, tradiciji, opredijeljenosti prema našoj zajednici te svojem hrvatskom identitetu stići na prag odraslog doba.” Ravnateljica se prisjetila povijesne pozadine predaje vrpce, čina koji simbolizira kraj srednjoškolskog obrazovanja, kraj djetinjstva, ali i početak odraslog doba. Taj gotovo 200 godina star običaj potječe iz Selmecbánye, drevnog mađarskog grada, gdje se održala prva ceremonija koja je bila poznata i kao „Valétálás” što potječe iz latinskog „Valete!”, tj. „Živjeli sretno!”. Maturanti su tad stekli pravo nošenja maturalnih vrpci u posljednjem semestru svojeg srednjoškolskog školovanja, kao što je to i danas. Osim originalnog mota koji maturantima poručuje „Živjeli sretno!” ravnateljica Ana Gojtan dodala je i moto „Carpe diem!” (tj. „Iskoristi dan!”) te objasnila pravilno tumačenje te izreke jednog od najvećih pjesnika rimske i svjetske književnosti Horacija. Naime, „Iskoristi dan!” ne znači da je životni cilj samo zabava i da se ne treba brinuti za sutra nego i to da se veselimo svakom danu, svakom trenutku, svim mogućnostima što život pruža i da ne budu u strahu od budućnosti. Ravnateljica je poručila maturantima da ne budu u strahu od mature, od toga da neće biti primljeni na fakultet, da neće pronaći svoje životne suputnike, da neće uspjeti dobiti odgovarajuće radno mjesto jer ako se boje budućnosti, zagorčat će si i sadašnjost i budućnost, a strah će im oduzeti snagu za rješenje zadaća, izazova budućnosti. Tko pravilno tumači savjet izreke „Carpe diem!”, obogatit će i učiniti potpunom svoju svakodnevicu, obogatit će i učiniti potpunim cijeli svoj život.

Uslijedila je svečana predaja vrpci, a maturanti su otpjevali pjesmu Što to bješe ljubav Olivera Dragojevića uz pratnju Borisa Berića na glasoviru. Na kraju svečanosti uz pjesmu I surrender Céline Dion maturanti su se, kako i pjesma kaže, predali. Predali su se svemu što se nazire čekajući ih na njihovu putu i otplesali u novu etapu života.

Kršul