Predstavljanje uspješnice „Listanje kupusa” u Budimpešti

Roman koji je dobio Nagradu „Fran Galović” i priznanje „Krunoslav Sukić” (za mirotvorstvo, nenasilno djelovanje, zaštitu i promociju ljudskih prava i razvoj civilnog društva) u prve dvije godine doživio je čak šest izdanja, osvojio i čitatelje i kritiku te je u tijeku pretprodukcija za snimanje dugometražnog igranog filma. Roman je prvi put predstavljen u Mađarskoj. Knjigu je uz duhovit, a opet dubok i iskren razgovor s predsjednicom Hrvatske samouprave Starog Budima – Bekašmeđera Čarnom Kršul Kerekes predstavio autor Igor Beleš. Prijevod razgovora osigurao je potpredsjednik samouprave organizatora Zoltán Szebenyi-Brindza. Radnja romana događa se u Borovu naselju 1991. godine, a glavni su protagonisti jedanaestogodišnja djeca. Njih petero ne dolazi iz idiličnih obitelji, a veže ih iskreno i čvrsto prijateljstvo od kojeg ne namjeravaju odustati ni pod koju cijenu. I takozvana An družina njihov je važan oslonac. Dane provode u igri, bicikliranju, slušanju glazbe, čitanju stripova, bacanju kamenčića u Dunav. Krenu istraživati misterij „praznih stolica” jer su školski razredi sve prazniji i iz naselja, kako oni misle, nestaju djeca i cijele obitelji. Družina je višenacionalna, a članovi koji do prije početka rata nisu ni znali za nacionalne podjele uopće to ne smatraju važnim. Kad rat počne, oni ne pristaju na razdvojenost – što će ih dovesti u velike probleme kad se nađu „preko”, na drugoj strani. Osim razgovora čitali su se ulomci koje je izabrao sam autor. Njih su na hrvatskom čitali sam autor Beleš i Maja Čovčić. Iste ulomke iz romana prevela je na mađarski jezik i pročitala Čarna Kršul Kerekes.
Nakon promocije knjige polaznice I. Glumačkog kampa na Jadranu (za mlade Hrvate iz Mađarske), koji je prvi put organizirala spomenuta samouprava, izvele su jednu scenu iz
romana „Listanje kupusa”. Budući da su u knjizi glavni junaci momci, a u glumačkom kampu bile su većinom djevojke, tekst je malo prilagođen uz suglasnost autora Igora Beleša. Talentirane polaznice kampa Kitti Várga, Mimi Nina Vám, Ružica Rácz Szabó i Kinga Lehel- Diosy vrijedno su uvježbavale izvedbu i u kampu i u Starom Budimu te svojom izvedbom oduševile publiku i ganule autora.

Ova knjiga nije važna zbog nagrada ili mišljenja kritike. Važna je sama po sebi. Nije pisana ni po kakvoj provjerenoj recepturi. Ona je i duhovita i tužna. Ali ne zato što je pisana s takvom namjerom. Ona je svoja, ništa ne uljepšava i ništa ne poružnjuje. Potpuno je lišena patetike, dokazivanja, ilustriranja. Ukazuje na jedno povijesno razdoblje bez navođenja povijesnih podataka, o jednom djetinjstvu bez sentimentalizma, bez obavijenosti rozim oblacima. Govori i o ratu bez opisivanja ratnih strahota, bez političkih stavova. Govori iz usta jedanaestogodišnjaka koji su bez „predznanja”, bez toga da im je bilo tko od odraslih objasnio što se događa. Ti jedanaestogodišnjaci zaključuju na temelju svojeg iskustva. Zadaju nama odraslima veliku lekciju – naprimjer da je mržnja naučena stvar, s njom se ne rađamo. Njima prijateljstvo i ljubav nisu samo fraze nego nešto što je vrijedno borbe.

Igor Beleš rođen je 1978. godine u Vukovaru. Kratke priče objavljivane su mu u časopisu Zarez i Fantom slobode, na internetskim portalima Kritična masa, Čitaj me i XXZ Magazin. Dvostruki je finalist nagrade Prozak, a možda bi bio i trostruki da u međuvremenu nije postao prestar za tu nagradu. Dobitnik je stipendije Ministarstva kulture i Grada Rijeke za književno stvaralaštvo. Jedan je od pokretača i urednika književnog magazina Književnost uživo. Član je neformalne književne skupine Ri-Lit i jedan od scenarista društvene igre Arcadia Tenebra. Kratka priča „33” adaptirana je u radiodramu koja je bila eksponat na izložbi slika. Dosad mu je objavljen roman „Svitanje na zapadu”. Živi i radi u Rijeci. Listanje kupusa će se, sudeći po velikom broju prodanih knjiga nakon promocije, itekako listati i u Budimpešti.

Kršul