Pokladna priredba u Zuglóu

U sklopu programa voditeljica Centra nematerijalne kulturne baštine Etnografskog muzeja na otvorenome Senandrija dr. Eszter Csonka-Takacs održala je predavanje na mađarskom jeziku pod nazivom „Ophod buša nekad i danas”. Eszter, sama podrijetlom iz Mohača, govorila je o tome kako su nekad živjeli Šokci u Mohaču, kakve su običaje imali, odakle potječe pohod buša te koliko je šokački identitet i danas snažan.

Šokačka nošnja

Jelica Balatinac predstavila je u detalje šokačku narodnu nošnju koja je pripadala njezinoj majci. Nošnja je teška i vrlo ju je teško obući. Kratka je, odozdo ima čipku, a gornju suknju treba presvući točno tako da se na donjem rubu vidi samo čipka podsuknje. Važno je i kako se stavlja kecelja, kosa ili „kika” preko koje se stavlja kapica. Danas mnogi ne znaju kako se nekad stavljalo. Jelica Balatinac kaže kako joj je žao jer je ta nošnja bila dnevna odjeća njezinih predaka. Smatra da, ako je netko ne zna obući, bolje da je ne nosi ili neka se raspita. Ona navodi redoslijed oblačenja nošnje. Najprije se obuku štrimfle, tj. čarape, zatim oplećak i obavezno bijelo krilo, obična podsuknja, a preko suknja od baršuna ili svile. Umjesto obuće Šokice su nosile čarapke koje su bile ručno pletene i imale đon. Cipele se nisu nosile, tek mnogo kasnije. Jelica Balatinac ističe kako je sve što su nosili njezini predci bilo ručno rađeno. Najčešći motivi nošnje bili su cvijeće i grožđe, boje su pretežno bile roze, plave i zelene te su se ukrašavali s „jaspricama”, tj. flitrima.

Za dobro raspoloženje na priredbi pobrinuli su se Balint Horvat i prijatelji, čija je svirka prisutne mamila na plesni podij. HOŠIG-ova plesna skupina „Tamburica” izvela je koreografiju Andree Balint „Šokački plesovi iz Mohača”. Mlade plesačice bile su u pratnji dvojice bušara.

Prisutnima se obratila i predsjednica organizatorske samouprave Estera Daražac-Bakóczi, koja je svima zahvalila i pozvala goste na domjenak. Zabava i druženje potrajali su još dugo.

Kršul