Lepi glas se čuje u pomurskim školama

 Na natjecanje se prijavilo više od četrdeset djece iz hrvatskih pomurskih dječjih vrtića i osnovnih škola. Svi su se pripremili s popevkama koje su zapisane u hrvatskim pomurskim naseljima. Ravnatelj serdahelske ustanove Žolt Trojko posebno je zahvalio djeci, njihovim učiteljicama i učiteljima na trudu što su doprinijeli očuvanju pomurske popevke. Bila je to prekrasna priredba s mnoštvom izvrsnih malih pjevačica i pjevača koji su doprinijeli njegovanju stoljećima očuvana blaga pomurske hrvatske zajednice.

Hrvatska pomurska zajednica veže se s bezbroj niti uz međimursku kulturu iz Hrvatske. Ljudi s jedne i druge strane rijeke Mure govorili su isti dijalekt, nosili gotovo istu svečanu odjeću, plesali slične korake i pjevali gotovo iste popevke. Nije to slučajno – istraživači pretpostavljaju da su Hrvati s jedne i druge strane rijeke Mure istih korijena. Jedan su od dokaza i popevke koje se pjevaju i na jednoj i na drugoj strani rijeke već stoljećima. Možda se u nekima ne podudaraju potpuno ni melodije ni tekstovi, ali su vrlo slične. Upravo je zbog toga Organizacijski odbor Smotre međimurske popevke, koja se održava još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, na događanje pozivao izvođače i iz pomurskih naselja. Nakon usuglašavanja s pomurskim KUD-ovima i u Pomurju je počelo organiziranje predsmotra Međimurske popevke od 2011. godine. Tako su i na središnjoj smotri sudjelovale pomurske kulturne udruge, a i djeca iz hrvatskih pomurskih škola na dječjoj smotri. Suradnju je nažalost prekinula pandemija. Da se pomurske popevke i danas pjevaju, možemo zahvaliti pjevačima koji su ih pjevali u obitelji i tako predali mlađim i mlađim naraštajima, npr. etnomuzikologu dr. Vinku Žgancu, koji je dio te građe skupio i objavio u knjizi, a ovaj put dječici koja je pjevala na smotri „Lepi glas se čuje”. Doista se čuo „lepi glas” na zadovoljstvo sudionika i publike.

Beta