Zajednički krivac

Tako se dogodi da osoba koja je masi „krivac za sve” bude jedna od rijetkih koja vam pruži ruku kad vam je potrebna, za razliku od dobronamjerne mase. Pa se ispostavi da je „krivac za sve” to postao jer je preiskren, jer ljude ne cijeni na temelju njihova društvenog položaja, nego na temelju toga kakav je tko čovjek, jer se od drugih ističe i po intelektu i po sposobnostima i iskustvu. A mase ne vole kad se netko ističe, kad netko nešto radi bolje od drugih. Masi to nije inspiracija, nego javni pokazatelj njihove nesposobnosti. Prijetnja. A nečiji trud, rad i uspjeh trebao bi biti inspiracija. Ali nije. Jer mase su lijene. Ne vole promjene ni isticanje drugih, a najsložnije su kad imaju zajedničkog krivca.

Mase imaju i svoje vodiče. To su oni koji vam čestitaju s lažnim osmijesima od kojih vas prolaze trnci, oni koji obično posjeduju veliku ambiciju bez pokrića. Gdje takvi vladaju, njeguje se sužavanje perspektive, stvara se začarani krug neiskrenosti, ljubomore, nezadovoljstva. Jer što daš, to ti se i vrati. A ti što vladaju valjda nisu svjesni da, ako si neiskren i radiš nepošteno protiv drugog, ti radiš i protiv sebe. HOŠIG-ov je maturant nedavno lijepo izrecitirao poemu Dalea Wimbrowa Čovjek u ogledalu: „Jedina osoba čije mišljenje najviše znači u Tvom životu ona je koja Te gleda iz ogledala.”

Mišljenje o nekome ili nečemu volim donijeti na temelju vlastitog iskustva, a ne na temelju „rekla-kazala”. Uvijek mi je sumnjivo kad je netko u zajednici glavni krivac za sve. A ovaj put sumnje su mi se i obistinile. Ono što će nas ujediniti uzajamno je poštivanje, iskrenost, dobre namjere, suosjećanje i otvorene perspektive, a ne zajednički krivac.

Kršul