Što su prioriteti?

„Duhovna građevina samobitnosti gradi se na jeziku”. Tu su rečenicu više puta rekli naši društveno-politički čelnici. Vjerujem da se većina nas slaže s tim, ali načisto smo i s tim da broj pripadnika hrvatske narodnosti koji hrvatski jezik smatraju svojim materinskim jezikom opada. To pokazuju i podatci iz popisa stanovništva.

Poznato nam je i to da su učenje narodnosnog, odnosno hrvatskog jezika u posljednje vrijeme preuzele školske ustanove. Njihovi djelatnici posebno se trude da brojnim programima podupiru usvajanje hrvatskog jezika i organiziraju programe u kojima se povezuju s ustanovama iz matične domovine kako bi mladi naraštaji što više vježbali komunikaciju na hrvatskome jeziku. Veliki su to napori za jednu narodnosnu ustanovu jer održavatelj često ima vrlo malo materijalnih sredstava za dodatne narodnosne programe. Jedina im je mogućnost za pokrivanje dodatnih troškova prijavljivanje na natječaje iz narodnosnih fondova, što ustanove i čine svake godine – nekad s manjim, nekad većim uspjehom, a nekad nažalost i bez uspjeha.

Vrlo mi je teško prihvatiti kad se jedan projekt koji je doista namijenjen očuvanju hrvatskog jezika ne pomaže, a mnogi drugi programi na kojima jezik ni ne dođe do izražaja pomaže sa zavidnim iznosom. Posebno mi je teško kad doznam da jedna od hrvatskih školskih ustanova koja već pola stoljeća odgaja mnoštvo hrvatskih učitelja i odgajatelja koji i dandanas rade u raznim hrvatskim odgojno-obrazovnim ustanovama nije uspjela dobiti ni forintu za jedan prekrasan projekt u kojem se posebno brine o učenju hrvatskog jezika. Naravno, shvaćam i to da su materijalni izvori ograničeni, ali kad je riječ o mladeži, o jeziku, o hrvatskoj odgojno-obrazovnoj ustanovi koja je svojim višedesetljetnim hrvatskim obrazovanjem dokazala da je učinila mnogo glede očuvanja hrvatskog jezika, kad njezini učenici iz godine u godinu ostvaruju zavidne rezultate na raznim hrvatskim državnim natjecanjima, nisu li zaslužili neke prioritete za dobivanje potpore? Što su glavni prioriteti?

Beta