Sljedeće poglavlje

Mnogi bi gledali komedije i slušali hvalospjeve. I onda kad su svjesni da su bestemeljni. Jer se bolje mumificira u rozom oblaku lažne stvarnosti. Lakše je zažmiriti pred
lošim smjernicama nego ih mijenjati. Klimati kad se od nas traži. Jel, tko smo mi da nešto mijenjamo? Smije li se javno iznositi kritika? Ili je to običaj iza leđa? Je li u Carevu novom ruhu antagonist onaj koji kaže „Car je gol” ili oni koji se ne usude reći istinu? U zemlji u kojoj živimo nedavno je preminuo poseban umjetnik. On je filmskom pomlatku savjetovao: „Sloboda ti je u džepu. Izvadi je. Budi ona. Tvoja je. Zaboravi pravila. Ne kopiraj tuđe svjetove. Živi svoj.” Tom logikom, promjena zaista počinje u nama samima.
Kad poslušamo svoj unutarnji glas. Koji je obično u pravu. Često se može i kad nam kažu da se ne može. Stvari se ne trebaju napraviti samo na jedan način. Način koji vam
drugi sugeriraju. Uniformirano stanje gledišta samo je jedna perspektiva. U mnoge oluje upadnu oni koji ne stoje na jednom mjestu. Koji su vjerni svom žiću. Poslije oluje zaista dolazi razvedravanje. Možda ono nije uvijek u smislu „sunčanog dana”, već je i bolno. Ali nam omogućuje da vidimo čistu sliku. Da pokrenemo sljedeće poglavlje.

Kršul