Pronaći način

Svi aktivisti, koji su uglavnom i prije bili u toj priči, pokušavaju raditi na tome da u samoupravna tijela kandidiraju osobe koje
će s voljom, srcem, uvjerenjem i odgovornošću raditi za dobrobit hrvatske zajednice. Pet godina možda je malo za postizanje većih dostignuća, ali je vrlo mnogo ako se nešto razrađuje.

Narodnosne skupine zbog svoje brojčanosti, a i zbog svojeg položaja, ranjive su skupine. Ako se ne brine o njihovoj održivosti u dovoljnoj mjeri, asimilacija vrlo brzo uzima maha. U našoj domovini postoje uvjeti za održivi razvoj zajednice, ali se broj ljudi koji smatraju opstanak zajednice, materinskog jezika, običaja i kulture važnim, čini mi se, smanjuje. To pokazuju i podatci iz popisa stanovništva. Možda to nije čudno jer u težim vremenima održavanje vlastite egzistencije iziskuje više napora. Tako ne ostaje previše vremena za druge aktivnosti, a trebamo priznati da je narodnosno pitanje uvijek dodatan zadatak, dodatan napor ako se ozbiljno shvaća.

Želimo li naučiti svoje dijete narodnosni jezik i školovati ga u hrvatskoj školi, moramo uložiti dodatan napor u okruženju većinskog naroda. Želimo li ga odgajati u toj kulturi, trebamo ga voditi na narodnosne programe, u određene narodnosne udruge. Želimo li da upozna svoju matičnu domovinu, moramo ga u nju voditi. Sve to iziskuje dodatno vrijeme i dodatna materijalna sredstva, ali ako je to prirodno u jednoj obitelji, naravno, o tome se ni ne razmišlja, nego se to čini.

Ako želimo povećati broj aktivista u hrvatskoj zajednici, možda bi bilo vrijedno provesti analizu tko su oni kojima je stalo do hrvatstva. Čime se oni bave, odakle potječu, u kakvoj su narodnosnoj zajednici odrasli? Možda bismo tako pronašli odgovor na pitanje kako možemo pridobiti one članove zajednice koji su pasivni i koji su svoj identitet pomalo zaboravili.

Beta