Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”

Danas se u javnosti mnogo govori o promjenama – promjenama u društvu, zdravstvu, obrazovanju, socijalnim pitanjima, zapravo u mnogim područjima našega života. Danas se u javnosti mnogo govori o promjenama – promjenama u društvu, zdravstvu, obrazovanju, socijalnim pitanjima, zapravo u mnogim područjima našega života.
Svi smo željni promjena i, naravno, svi bismo voljeli da su one pozitivne i da se stvari popravljaju jer čovjek po naravi uvijek teži savršenstvu u svim pogledima života. Međutim, u vječnoj potrazi za načinom da se poboljša svijet oko nas najčešće zaboravljamo da sve kreće od nas samih. Stara mudrost kaže da je najbolji način da promijenimo svijet to da promijenimo sebe. Naša vlastita promjena mogućnost je koja pokreće i čini svijet ljepšim. Mijenjamo se u raznim životnim situacijama, međuljudskim odnosima i samom našem odnosu prema životu. Pritom je sasvim svejedno želimo li se mijenjati radi sebe ili radi drugih. Kad se dogodi promjena koja predstavlja korak bliže sebi, ona je istodobno i korak bliže drugima. Iza svih učinjenih stvari uvijek je čovjek koji, pretpostavljam, želi učiniti dobro, ali određeni uvjeti, prilike, sredina ili možda društvo mogu ga odvratiti od toga. U današnjem svijetu previše se naglašavaju materijalna dobra, njihov značaj neprimjetno se ušulja „pod kožu ljudima” i polako se sve mjeri po tome. Čovjek u društvu konkurencije najčešće osjeća da se stalno treba natjecati s nekim i nečim, a djeca se s tim sretnu već u najranijoj dobi. To svojevrsno učestalo natjecanje stvara nesigurnost u njima, a i u odraslim ljudima, uz osjećaj tjeskobe ili nedostatka. Strah od nesigurnosti često uzrokuje i pohlepu jer ljudi gomilanjem materijalnih dobara ili moći pokušavaju stvoriti iluziju kontrole i zaštite od nesigurne budućnosti. Pohlepna osoba nikad nije zadovoljna i uvijek će se fokusirati na ono što nema, što još mora nabaviti. A da bi čovjek to postigao, zanemaruje potrebe i prava drugih ljudi kako bi ostvario vlastitu korist. Želimo li promjenu, i mi sami trebamo nešto učiniti za nju. Materijalna dobra moramo shvaćati kao sredstvo za postizanje mira i sigurnosti, a ne kao cilj života. Kako ne bismo postali robovi materijalnih stvari, trebamo uspostaviti ravnotežu između „previše” i „premalo” u svakodnevnom životu, čime ćemo postići to da se osjećamo sigurnije i stabilnije. Tako ćemo znati da smo i mi sami dio dobrih promjena.
Beta