Predstava na kakve niste naučili

Dok ih višekulturna sredina obogaćuje, s druge strane moraju se boriti za opstanak svog istinskog identiteta. Za očuvanje jezika, da prenesu novim generacijama unutrašnji glas pripadnosti. Zajednička im je višejezičnost. Tako većina Hrvata u Mađarskoj govori i hrvatski i mađarski jezik. Oni koji žive na tromeđi, često govore čak tri jezika.

Takav je slučaj i u srednjem Gradišću (u austrijskom dijelu) gdje sam nedavno bila. Ruralni je to dio koji posjeduje bogato i suvremeno opremljen kulturni centar koji nimalo ne sliči kulturnim domovima koje poznajemo. Taj kulturni centar svojim sadržajima nudi programe za Hrvate, Mađare, Austrijance i Rome. Njegov je zadatak ponuditi nešto za svačiji ukus. Od koncerata, predstavljanja knjiga, satova plesa, kazališnih predstava. I to sve na raznim jezicima.

To je velika odgovornost. Planira se jako unaprijed. Pošto je publika za hrvatske programe nevelika čini se ludošću ponuditi im kazališnu predstavu na hrvatskom jeziku koja nije uobičajena izvedba ni tamo gdje je hrvatski jezik služben a publika probrana. Ipak voditeljica je pristala na taj rizik i po prvi put ugostila hrvatsko kazalište iz Mađarske. Nije požalila. Samo je postalo jasno da „predstava na kakve niste naučili“ (kako ona kaže) može okupiti, dojmiti i ujediniti i manju zajednicu. Ovdje ne stavljam akcent na spomenutu predstavu. Ona je samo primjer da se hrabro mogu nuditi hrvatskim zajednicama i drukčiji programi. Suvremeniji. Time se neće poremetiti ustaljeno ponavljanje uvriježenih tradicija. Upravo suprotno. Nadopunjavajući štovanje tradicije i običaja suvremenim hrvatskim zbivanjima omogućava nam potpunu sliku. Jer Hrvatska nije samo ono što je nekad bila već i ono što je danas.

Kršul