Prah zemaljski

Te samouprave u svojim programima (različit) naglasak
stavljaju na brojne slojeve – tradiciju, vjeru, povezanost s
matičnom zemljom, na približavanje suvremenih hrvatskih
kulturnih zbivanja, na hrvatsku mladež.
Svojim djelovanjem one trebaju učvrstiti i ujediniti zajednicu.
To nije uvijek jednostavno jer, dok u drugim (doduše manjim)
mjestima postoji po jedna hrvatska samouprava, u velikom,
glavnom gradu, osim regionalne postoji čak osamnaest hrvatskih
samouprava. To znači osamnaest različitih perspektiva. Tomu
treba dodati da Hrvati koji žive u Budimpešti nisu pripadnici
jedne subetničke skupine, kao što je to primjer u drugim
regijama, nego su pripadnici više hrvatskih subetničkih skupina.
Prema tome, u Budimpešti se radi na očuvanju višestruke,
subetničke tradicije.
Takav milje, dalo bi se pretpostaviti, zrači otvorenošću,
podrškom, širokom perspektivom, prihvatljivošću, lakom
razumijevanju okoline. Ali to nije uvijek tako. Dogodi se
ponekad da se na stvari i okolinu, iako je riječ o radu za cijelu
zajednicu, ne gleda objektivno, već subjektivno. Pojedinci
postaju „samocentrični”. Uspoređuju svoje organizacije s
tuđima, natječu se jedni s drugima ili (što je najgore) nisu
podrška svim nastojanjima u korist hrvatske zajednice u
Budimpešti. Pa odlaze isključivo na programe onih samouprava
čiji su im voditelji dragi. Pritom zaboravljaju da svi voditelji
samouprava besplatno ulažu svoje vrijeme, rad, trud i ideje da bi
doprinijeli razvoju i radu hrvatske zajednice na način na koji
najbolje znaju. Apsurd je ako se to ne cijeni. Jer ako ne
pristupamo jedni drugima otvorena srca, ako nismo podrška i ne
cijenimo tuđi rad, ne činimo dobro cijeloj zajednici, pa ni sebi.
Svi smo mi samo „prah zemaljski” (Post 2,7), a lijepo je kad je
taj prah zajedno, na hrpi. Tad je vidljiv.

Kršul