Od pučkih običaja do Crnog petka

Ako je vrijeme pojedinoga dana lijepo, sunčano ili maglovito ili pak kišovito, vjeruje se da će takvo biti i u pojedinom mjesecu od siječnja do prosinca sljedeće godine. Na Svetu Luciju sije se i božićna pšenica kao simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Što je pšenica ljepša, gušća, zelenija, vjerovalo se ili se vjeruje da će takva biti i sljedeća godina. Ona je i danas neizostavan ukras brojnih domova, ali često ne razmišljamo o njezinu značenju. Poslije Božića pšenica se davala pticama ili peradi kako se taj dar Božića ne bi uništio. No, običaji su uvijek na neki način bili povezani s društvenim okupljanjima, pa su nekad dječaci obilazili kuće s dobrim željama. Primjerice, kod Bunjevaca bi čestitari ukućanima zaželjeli da kvočka čvrsto sjedi na jajima, a ukućani bi ih darivali jajima ili drugim. Kako je sv. Lucija i zaštitnica očiju, taj se dan nisu radili ručni radovi.

Malotko danas njeguje ove stare običaje, vjerovanja naših predaka. Ako tko to i čini, često ne razmišlja o značenju toga običaja. Ali je zato sve više prisutna potrošačka groznica, Crni petak i brojna sniženja, prekomjerna i suvišna kupnja koja zaokuplja ljude baš onda kad bi najmanje trebalo. Dakako, to potiču brojni promidžbeni programi na televiziji i društvenim mrežama kao i trgovački centri koji se nadaju što većoj zaradi. Kupuje se sve i svašta, ono što je zaista potrebno i korisno, ali i ono nepotrebno i suvišno što se poslije blagdana često i vraća u trgovine kako bi se zamijenilo ili čak ostaje neupotrijebljeno, pa i bačeno.

A onda prođu blagdani i opet zaboravljamo na sve, i na tradiciju i na običaje, zaokuplja nas samo siva i često prazna svakodnevica u kojoj ne nalazimo vremena za društvena okupljanja. Vrijeme iščekivanja, vjere, radosti i pokore zamjenjuje jurnjava kroz dane, tjedne i cijelu godinu. Bez razmišljanja o najvažnijim stvarima, o smislu i cilju ljudskog postojanja.

S. B.