Nenadani gost

U njezinom pitanju, jasan je razlog, s obzirom da su joj preci šest različitih nacionalnosti. Pokrivaju čitavu nekadašnju Monarhiju. Iako se ona izjašnjava Hrvaticom, pošto ju je odgajala hrvatska baka za koju kaže – jedina osoba na svijetu s kojom sam mogla podijeliti sve. Moja blizanka. Ali nije sigurna teritorijalno gdje pripada, kojoj okolini. Pa je odlučila posjetiti sve europske gradove odakle potječu njezini preci. Da bi uvidjela da li se možda na nekom drugom mjestu osjeća više kod kuće nego u Budimpešti. U početku, stižući u gradove kao gost, a nakon petnaest godina lutanja i ponovnih povrataka, već imajući svoja „törzs” mjesta na kojima joj se obraćaju na domaćem jeziku. Kaže da je ona jedna druga osoba u svakom od tih gradova. Jer okolina itekako utječe na nju.

Pitanje identiteta i pripadnosti je u glavama i onih koji možda nemaju pretke različitih nacionalnosti, ali ne žive u matičnoj zemlji.

Naprimjer, osobno sam rođena u zemlji koja više ne postoji, odrasla u sadašnjoj Hrvatskoj, a u Mađarskoj živim već više od pola života. Živim „od ljeta do ljeta”, isčekivajući more, čakavski dijalekt, ispijanje kava uz duge razgovore, miris ribe i soli. I bježim na plaži kad čujem mađarski jezik. Ali isto tako kad se vraćam u Budimpeštu, vozeći preko mosta, na drugu stranu Dunava, neizbježno mi se u uglovima usana omakne smješak. I ovdje stignem doma. I ovaj grad me i nakon toliko godina oduševi svojom gracioznošću. Davno je prošlo vrijeme kada sam ovdje bila samo gost. Da, ja jesam neka druga ja, na jadranskoj obali, a druga na dunavskoj. Okruženje, pod čim ne mislim samo na mjesto već i na ljude koji nas okružuju, utječu na to koji dio naše osobnosti dobiva prednost.

Ponekad okolina negira naše vrline, podcjenjuje naš rad i trud. Ponekad se zbog toga osjećamo kao da smo na krivom mjestu. Ponekad smo korak do odustajanja i odlaska. Ali onda nas iznenadi nenadani gost. Podrška iz daleka kojoj se ni u snu nismo nadali.

I znamo. Na dobrom smo putu. I tu pripadamo. Idemo dalje.

Kršul