Natjecanje bez gubitnika

Na osvjetljenu pozornicu izlaze jedan po jedan. U okrilju
uhodanog orkestra iza njih i rojem raspoložene publike
pred njima, započinju svoje interpretacije. Uzbuđeno,
iskreno, šarmantno, nježno, samouvjereno, ozbiljno,
lepršavo. Svatko na svoj način. Jer svatko je različita
osobnost, poseban sam po sebi. I dok upijam njihove
nastupe svim osjetilima, nemam osjećaj da je ovo
natjecanje. Jer mladi se pjevači natječu. Prisustvujemo
natjecanju u pjevanju. A opet sve prisutne prožima
neporeciv osjećaj zajedništva. Pa ni u svojim uvodnim
predstavljanjima mladi ne ističu kako im je samo
pobjeda pred očima. Upravo suprotno, odreda
naglašavaju koliko im je lijepo što su ovdje, što su se
upoznali i družili tijekom priprema, pjevajući.
Ipak, radilo se o natjecanju, a mladi natjecatelji nisu
osvajali smo svojim zrelim razmišljanjem nego i
neospornim talentom. Zadali su žiriju nelak zadatak. Ali
i važan. Jer je važno slaviti izvrsnost. Ne bojati se istaći
njome. Srećom, ne živimo u vremenu gdje se izričemo
pod krinkom podjednakosti čak i u umjetničkom
pogledu, da ne bismo izazvali zavist. Jer izvrsnost se
treba slaviti, njoj se diviti, ona je začin našoj
svakodnevnici i čini naš život ljepšim. Kad se god nađem
u blizini izvrsnosti, ovaj put glazbene, to mi daje polet,
vjetar u leđa, inspiraciju za ostvarenje snova.
Bilo je to natjecanje koje briše granice na karti, koje nas
uz glazbu ujedinjuje. Natjecanje bez gubitnika.

Kršul