Ljeto je – pokreni se!

Dani su sve duži, sunce daje dodatnu energiju, vegetacija je bujna, zelenila ima svagdje, ne treba oblačiti debele pulovere, nego se samo ležerno odijevati, velik je izbor voća… Ali voljela bih da je ljeto ljudima važno i zbog druženja na otvorenome, makar na pikniku, koncertu, u parku ili samo na kavi na nekoj terasi. Ne treba nam nikakav prostor – ljudi se mogu naći i vani, prošetati se, možda voziti bicikl, pojesti sladoled ili otići na plažu, bazen, biti s onima s kojima se rado druže. Sve to popravlja raspoloženje i pruža osjećaj slobode.

Sigurno ima mnogih koji se u ovo doba godine puno druže, ali nažalost primjećujem i nešto drugo. Vremena se mijenjaju, odrasli koji rade često ni ljeti nemaju vremena za odmor i druženje, a ako se spremaju na godišnji odmor, većina ih prije početka odmora na radnom mjestu treba obaviti više posla. Na kraju na godišnji idu iscrpljeni i možda više nemaju volje ni za druženje. Učenici i studenti koji ozbiljno shvaćaju svoj zadatak do kraja školske godine osjećaju se slično, pa tako tijekom ljetnih odmora ostaju u kući, ne prestaju sa svakodnevnom rutinom u kojoj važno mjesto zauzimaju računalo i telefon. Pitam poznanika čime se bavi u slobodno vrijeme, a on kaže da ga baš i nema puno. Ako ima vremena, igra se na telefonu ili gleda televiziju, a rijetko se druži s rodbinom i prijateljima (naravno, iznimaka ima) jer to iziskuje više vremena. Nažalost, sve se češće događa da rutina služenja računalom, telefonom i internetom blokira čovjeka u tome da radi neke fizičke aktivnosti ili razvija društvene odnose. A kako i ne bi kad je svakodnevna pojava da, kad se o bilo čemu želimo informirati, imamo odgovor „Pogledaj na internetu”. Ljudi gotovo cijeli dan komuniciraju sa strojem ili preko stroja, više se ne traži savjet od drugih ljudi, ne prosi se od susjede recept za ukusne kolače i slično jer je na internetu pregršt dobrih recepata (ali u tim receptima nema tajnih savjeta). Ljudi se sve manje druže, ne komuniciraju dovoljno i tako sve više postaju egoistični. U središtu je samo pojedinac bez empatije, tolerancije, dobre volje.

Bez obzira na to ipak se uzdam u snagu ljeta. Možda će sunce, more, jezera i zelena priroda izmamiti na druženje i one koji su naviknuti samo na svoj telefon i računalo. Možda će i oni posjetiti prijatelja s kojim se dugo nisu družili.

Beta