Kruške i jabuke – „neozbiljna” knjiga s ozbiljnim pogovorom

Autor, koji hrabro priznaje da mu je u školi bio problem preslikati kruške i jabuke, isto tako hrabro karikira situaciju mađarskog hrvatstva u čijem je užarenom klinču i sam sastavni dio.

Knjiga izlaz iz, kako autor navodi, „tragikomičnih događanja, vrlo dosadnih i ispraznih predavanja i sastanaka” nalazi u karikaturi.

Ozbiljne korice izdanja, ozbiljno uredništvo (pri čemu se pazi da odabir crteža ne uvrijedi nikoga) te ozbiljan pogovor s jedne strane i
„neozbiljan”, tragikomičan, kritičan sadržaj s druge strane u svojem kontrastu još više pridaju esenciji izdanja.

Autor ističe kako se slaže s Charliejem Chaplinom, koji je rekao da dan bez smijeha ne vrijedi ništa. Slažem se i ja.

Moramo se znati smijati svojim problemima, kao i onima koji nas okružuju. Ponekad u događanjima čijih istinski nismo i ne želimo biti dio treba vidjeti karikaturističnost, apsurd, i time unutar svojeg bića tjeskobu koja proizlazi iz „ludila” i nelogičnosti koje nas okružuje zamijeniti komedijom apsurda i smijati se. Jer predešifrirati (za nas)
uznemirujuće kodove, impulse kojima smo izloženi, u glavi, radi svoje unutarnje ravnoteže vrlo je poželjno. Uvidjeti pouku i gdje je naizgled nema.

Kao što je umjetnost katalizator, (ujedno i prokletstvo i dar) stvaratelja kroz koju on „savladava svoje demone”, oslobađa se svojih loših iskustava, tereta, patnje. Tako i smrtnici mogu imati svoje tehnike kojima si olakšavaju teške dane. Netko pjeva na sav glas, netko sve što ga muči „ispiše iz sebe” na papir, nekom je terapija ples, a netko crta.

Možda ove „kruške i jabuke” svojim sadržajem osvijeste da smo, bez obzira na (osobne) suprotnosti, svi dio iste priče.

Kršul