Ima li to smisla?

Odonda je prošlo već više od 80 godina i baš nedaleko od tog područja i danas se vodi rat, ali ratuje se i na drugim mjestima u svijetu. Od Drugog svjetskog rata evidentirano je više od 70 ratova diljem svijeta, a u 21. stoljeću pokrenuto ih je više od 20. Hvala Bogu, ja dosad nisam iskusila rat na svojoj koži, ne bih ni voljela, no preko knjiga, filmova i raznih priča znam dosta toga o ratnim patnjama, boli, razaranjima… Zato mi jednostavno ni danas nije jasno zašto se ponovno događaju ratovi.

Što je to zbog čega je vrijedno ratovati, pri čemu svaka strana koja sudjeluje može imati samo gubitke? Komu se to isplati kad nakon rata desetljećima ostaju štetne posljedice koje osjećaju ljudi, društva, gospodarstva i okoliš? Uništava se infrastruktura koja je desetljećima građena, narušava se ekološki sustav, koji se možda ni ne može oporaviti, a sve to prouzrokuje i bolesti ljudi, nastaje siromaštvo, milijuni ljudi prisiljeni su napustiti domove. Ostaje mnoštvo otpada, čime vrlo teško upravljamo i danas, te nastaje humanitarna kriza. Mnogo štetnih posljedica mogli bismo još nabrajati. A ima li to smisla? Jednostavno mi je neshvatljivo da čovjek, koji sa svojim briljantnim umom radi na napretku života te postiže zavidne rezultate u tehnologiji, medicini, komunikaciji, na mnogim područjima svijeta, istodobno radi na njegovu razaranju. Ima li to uopće smisla?

Čitala sam o tome da je u ljudskom genetskom kodu zapisano ratovanje, odnosno želja za osvajanjem, dominacijom ili materijalnim dobrima. Možda su zadnje dvije stvari najtipičnije u naše vrijeme, ali ja se nadam da će jednog dana briljantni ljudski um izumiti nešto čime će taj nagon za ratovanjem izbrisati jer je rat općenito „kočnica i slijepa ulica” u razvoju čovječanstva. Ako je za ratove kriv i čovjekov genetski kod, neka se onda ratuje protiv rata. Kad bi se taj rat dobio, bila bi to pobjeda za cijelo čovječanstvo.

Beta