Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost „croatica”
Socijalizacija je, kako Durkheim kaže, „podruštvljavanje čovjeka”. Socijalizacijom stječemo identitet, a najprije učimo od obitelji pa od šire okoline: učimo jezik, norme, uloge, načine razmišljanja. Ali to nije tako jednostavno jer, da je istina da je čovjek pri rođenju „tabula rasa” i da ne posjeduje nikakvo predznanje, onda bi njegova osobnost ovisila isključivo o socijalizaciji, naučenom ponašanju čija je svrha prilagodba društvenom poretku, što isključuje postojanje vlastitih ideja.
Razvoj osobnosti povezan je i s „predznanjem”, genetikom i nasljeđem. Dva čimbenika (socijalizacija i nasljeđe) prisutna su kod svakog, ali u različitom omjeru. Netko je skloniji „igri na sigurno”, tj. ponavljanju naučenog ponašanja, a netko ima sposobnosti i sklonosti ići svojim putem, ići protiv stereotipa, ostvarivati svoje ideje.
Nedavno sam imala čast upoznati dvije hrvatske umjetnice koje se ne bi mogle svrstati u kategoriju stereotipa. Prva je zagrebačka redateljica i balerina Nada Kokotović, koja je gostovala u Nacionalnom kazalištu u Budimpešti s predstavom „Strah jede dušu” i koja neumorno stvara već gotovo pet desetljeća, a trenutačno vodi i vlastito kazalište „TKO” u Njemačkoj. Druga je učiteljica i pjesnikinja Marija Fülöp-Huljev iz Unde, koja je u Croatici predstavila svoju novu zbirku pjesama „Povezanost”, a desetljećima neumorno radi na očuvanju gradišćanskohrvatskog jezika. Iako su se one socijalizirale u različitoj okolini, vrlo su slične – ne samo jer nam svojom umjetnošću i radom daju „duševnu hranu” nego i jer su potpuno vjerne sebi. Kako bi pojedinac bio punomoćan član zajednice, nije dovoljno ponavljati uobičajeno, naučeno ponašanje. Treba misliti i svojom glavom, slušati glas iznutra.
I Nada i Marija drugim riječima govore isto. Nada: „Ja mogu biti samo ja. Gdje god sam, stvaram isto. Treba znati da to što radite ima smisla, važnost prvo za vas pa i za sve druge, te se u skladu s tim i ponašati.” Marija: „Najvažnije je biti svoj i biti hrabar.” A lijepe stvari mogu se dogoditi ako smo hrabri biti svoji!
Kršul
