Šarene pisanice

Kome ćete i kakve pisanice vi poklanjati ove godine? Hoćete li time tražiti nečiji oprost?

Uskrs, naš najveći katolički blagdan dok širi nadu, veselje, zajedništvo, on nas može ponukati da preispitamo sebe, svoju okolinu. Da li smo postupali pravedno, iskreno, dobronamjerno prema sebi i onima koji nas okružuju? Je li nas povukao začarani krug „oko za oko, zub za zub” ili smo uspijeli ostati van njega sposobni da sliku sagledamo odozgo u uvjerenju da dobre namjere i djela na kraju ionako pobjeđuju. Lažne zasluge bez pokrića su kratkog vijeka. Ako smo na pravom putu, znati ćemo to, nije nam potrebno isprazno dokazivanje virtualnih „imitacija života”.

Na našim stolovima neće samo uskršnje pisanice biti šarene, već i cijela paleta hrvatskih običaja, tradicija koje za Uskrs njeguju i Hrvati u Mađarskoj.

Cifrano voće, matkanje, Baraban ili takozvano šibanje Pilata, bojanje jaja, odlazak u emaus samo su neki od tih običaja.

U Željeznoj županiji postoji legenda koja objašnjava zašto su uskršnja jaja prvotno bila crvena. Navodno je jedna žena prolazila s jajima u košari i prestrašila se vidjevši Isusa na križu, kleknula je pred njega, a kap Isusove krvi je kapnula i obojala sva jaja.

Neki su običaji poput bunjevačkog ukrašavanja jabuka i naranči ili odlazak u emaus nestali na jedno vrijeme ali su se danas opet vratili u modu. Tako se cifrane naranče i jabuke kao specijalna tehnika narodne umjetnine ponovno izrađuju i ne samo za Uskrs.

Neka nam ovaj Uskrs šarenilom oboji ne samo pisanice već u pompi proljetnih boja, zumbula, tulipana, ljiljana, maslina, kruha i vina, naših lijepih običaja i tradicija oboji i život koji provodimo u miru i zajedništvu.

Kršul