Glasnikov tjedan-Bilaterala

Posjetili su mađarsku zajednicu u hrvatskoj Baranji, u Bilju i Kopačevu, te nazočili svečanosti Dana Hrvata u Mađarskoj. Ne događa se svaki dan da su tako visoki državni službenici među nama, pa se s pozornošću prati svaki njihov pokret i sluša svaka riječ. Protokolarni događaji kao što je Dan Hrvata u Mađarskoj mjesta su i prilike za prigodničarska slova. Tako je i bilo.

I dok su u Pečuhu dvojica predsjednika sudjelovala u programu Dana Hrvata, u Bilju su se sastali s vodstvom političke stranke Mađara u Hrvatskoj (Demokratska zajednica Mađara Hrvatske) jer Mađari imaju saborskog zastupnika. Nakon sastanka iza zatvorenih vrata uputili su se u četiri kilometra udaljeno Kopačevo, gdje su se obratili pripadnicima mađarske manjine u tamošnjem Domu Mađara i načinili veliku zajedničku fotografiju s njima.

Naše uredništvo zahvaljuje i ovim putem Uredu predsjednika Mađarske na susretljivosti, osobno i predsjedniku Sulyoku, jer nam je omogućio ekskluzivni intervju za naše platforme. Naime, dvojica predsjednika nisu davala posebne izjave, tek su imali dvije konferencije za tisak – jednu u Budimpešti, drugu u Bilju. Takve sreće za posebni intervju nismo imali s Uredom predsjednika Milanovića. Šteta. Ipak je riječ o Danu Hrvata. Na samom Danu Hrvata u Pečuhu nije bilo razgovora iza zatvorenih vrata s predstavnicima Hrvata u Mađarskoj.

Iz agencijskih vijesti u ta dva dana moglo se pročitati kako su visoki državni dužnosnici zadovoljni statusom mađarske i hrvatske manjine u dvjema zemljama, kako Mađara u Hrvatskoj ima oko 10 tisuća, a Hrvata u Mađarskoj oko 50 tisuća. Čitali smo kako se po hrvatskom predsjedniku, gledajući s aspekta Europe, bez zadrške može reći da je riječ o politički uzorno uređenim statusima manjina u Hrvatskoj i Mađarskoj te kako će „ustrajnost” na zadržavanju tog uzornog statusa i dalje biti od najveće važnosti za razvoj naših ukupnih odnosa dviju država.

Mađarski predsjednik izjavio je kako je društvo danas atomizirano, zajednice fragmentirane, a nacija se smatra zastarjelim konceptom. Alternativa je takvim filozofijama nacionalni identitet kao temelj pojedinca i njegove budućnosti jer „biti Mađar, ali i Hrvat znači ponos i podršku”. Govorilo se o manjinama kao „mostu” suradnje i prijateljstva Hrvatske i Mađarske.

„Povijest naših uzajamnosti mi i danas razvijamo mnogostrukim međudržavnim i međunacionalnim vezama, kako uz bilateralnu suradnju na brojnim područjima tako uz Europsku uniju i NATO. No mnogo je važnije od toga ono što se događa na razini svakodnevnoga života – od međusobnih turističkih posjeta i poslovnih susreta naših građana do osobite uloge što ih imaju naše manjine: Hrvati u Mađarskoj i Mađari u Hrvatskoj. Iako je njihova autonomija prije svega kulturna, njezini su učinci i politički”, poručio je predsjednik Republike Hrvatske iz Kopačeva u Osječko-baranjskoj županiji.

Govoreći o zaštiti manjinskih prava, predsjednik Milanović istaknuo je kako je to važan stup međudržavnih i međunacionalnih odnosa, potvrđen još 1995. godine sporazumom o zaštiti prava pripadnika mađarske nacionalne manjine u Hrvatskoj i hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj. Smatra da je riječ o „uzorno uređenim statusima naših manjina”.

Bilateralne odnose Hrvatske i Mađarske predsjednik Milanović ocijenio je „dobrim i prijateljskim” usprkos povremenim oscilacijama. „Možda nekada i zaiskri koja rečenica više, ali odnosi su dobri i stabilni. Položaj je manjina recipročan, uzoran, ustvari teško da može biti bolji. Postoje granične države, susjedne države s povijesnim manjinama – jer su Hrvati i Mađari s obje strane granice povijesne manjine, etničke manjine čije su takozvane matične države povijesne, nacionalne države. Nikakve naddržave, nikakvi konglomerati, kompoziti, nego nacionalne države. Mi smo političke nacije”, izjavio je predsjednik Milanović.