Glasnikov tjedan - 23. studenog 2023.

U našim se susjedstvima, u našim životima tu na kugli ljudskoj i zemaljskoj ratuje. Kad smo kao djeca učili o ratovima, učili smo tko su pobjednici i poraženi, napadnuti i napadači, tko su nevine žrtve i ubojice, oni koji su osuđeni za ratne zločine. Vjerovali smo kako je svijet bez rata moguć, kako se onaj ratni nama nikad neće dogoditi. Pritom nismo razmišljali o drugima, nismo ni znali koliko u tom trenutku negdje na ovom našem planetu gine djece, žena, muškaraca, starih i mladih. Bili smo sigurni u toplini svojeg doma, države u kojoj smo živjeli. Nije bilo ni izbjeglica ni migranata u našem selu ili gradu, o njima nismo pričali niti smo ih viđali. Ratovalo se daleko negdje u azijskim šumama, o tome smo doznali poslije, kad smo malo odrasli i počeli živjeti mladenački bunt gledajući holivudske filmove i slušajući glazbu, čitajući i otkrivajući stranice o kojima se malo ili ništa nije pričalo u školama koje smo pohađali. Nakon studentskih dana, u kojima smo naučili kako se u školi i na fakultetu neće puno toga naučiti o zaraćenim stranama te kako se moramo dodatno obrazovati, pred našim se očima u krvavom Domovinskom ratu raspala država za koju smo učili kako je primjer bratstva i jedinstva, mira, slobode i slobodnih granica. Doznali smo kako se u našem susjedstvu ubijaju starci i žene, susreli smo prognane i izbjegle, primili ih u svoj dom ništa ne pitajući. Pao je i Grad Heroj, vijorile su se neke čudne zastave na njegovim ruševinama, razorenim ulicama šetali su se neki brkati ljudi koji su govorili nekim jezikom za koji smo do jučer mislili da ga razumijemo. Ali nije bilo tako. Pjevali su neke čudne i strašne pjesme te ubijali zarobljenike na najstrašniji način. I to smo doznali. U tom trenutku nismo mislili da bi se netko usudio učiniti strašne zločine i vjerovali smo u moć nekih tamo velikih sila koje jamče ratna prava, potpisane konvencije o ratnim zarobljenicima, bolesnicima i ranjenima, brinu se navodno kako bi bilo što više mira u svijetu. Agresor do danas negira svoju krivnju iako su podatci zastrašujući – okupirana je otprilike četvrtina državnog područja na kojoj je prije rata živjelo otprilike pola milijuna ljudi, broj poginulih, nasilno odvedenih i nestalih brojio se u tisućama, stotine su tisuća ljudi prognane, a materijalne štete procjenjivane su u milijardama američkih dolara. Štoviše, oni koji su se branili i oslobađali završili su u međunarodnim zatvorima i sudovima. Tad smo polako počeli shvaćati kako je svijet i ljudska vrsta u njemu sukobljiv i kako čovjek zapravo tek riječima teži miru, kako su mu od ljudskih života draži teritoriji, izlazi na more, planine i rijeke, materijalna dobra koja tako strastveno želi posjedovati. I naravno, svi se čudom čude kad strane zarate jer nitko to nije očekivao. Ima linija i granica koje tinjaju stoljećima, stalno se na njima i oko njih ratuje. I svi zaraćeni pričaju o svojoj istini, i samo svojoj istini. I sve ideologije pričaju o svojim istinama. I nikako da se dođe do kraja rata.

Sve su to tek sanje, sanje o miru. Pokazuju nam to i posljednje godine. U ovom trenutku ratuju Armenija i Azerbajdžan, ratuje se ne tako daleko od nas – u Ukrajini, pa u Gazi i tko zna gdje još na Bliskom istoku, u Africi.

„Rat nije ništa drugo nego politika produžena drugim sredstvima”, reče pruski general Karl von Clausewitz. U njegovo vrijeme prevladava shvaćanje po kojem pravo na rat pripada suverenim državama bez obzira na motive i etičku opravdanost rata.

Enciklopedijska natuknica donosi kako je u širem smislu rat stanje organiziranoga, po trajanju unaprijed neograničenoga kolektivnog sukoba koje uključuje nasilne, ali i nenasilne neprijateljske čine. Svrhe su rata političke i mogu uključivati osvajanje teritorija, odnosno morskih putova, uspostavljanje kontrole nad resursima koji su bitni za opstanak i razvoj, postizanje dominantne pozicije u međunarodnim odnosima, promjene političkoga sustava ili režima, nerijetko slabljenje položaja i utjecaja, pa i uništenje određenih društvenih skupina (primjerice političkih, etničkih ili vjerskih), ispravljanje percipirane nepravde koja proizlazi iz ishoda prethodnih ratova, itd. Ukratko, ratovi se pokreću i vode iz „interesa, straha i časti” (Tukidid). Učestalost je ratova stalna, raste i pada, pada i raste, tu je oko nas.

Branka Pavić Blažetin