Glasnikov tjedan - 21. prosinca 2023.

– Što očekuješ od sljedeće godine?
– Očekujem cvijeće.
– Zašto cvijeće?
– Zato što sadim cvijeće.

Polako se primičemo kraju još jedne kalendarske godine. Dok pišem ove retke, u mislima mi je prosinac 2022. godine. Puno toga bilo je drukčije, sasvim drukčije. Nismo tad ni pomišljali kako će godina koju sad već polako ostavljamo iza sebe biti tako teška. U prosincu 2022. još smo gajili nadu. Već i siječanj bio je oštar, hladan, a pogotovo veljača. Puhali su neki hladni vjetrovi za koje nismo znali objasniti odakle dolaze. A onda smo se uza sve još jedanput suočili s bolešću, uz onu za koju smo znali od sredine 2022. godine. Dvoje naših kolega bilo je teško bolesno. Za mene su to bili ljudi s kojima sam svakodnevno obavljala svoj posao, bez njih ne bih taj posao uspjela dovršiti. Najprije jedna i zatim druga smrt ostavila je dubok trag na našim životima i na našim dušama. Ali žrvanj svakodnevice tjerao nas je dalje, u nove izazove. Puno se toga promijenilo, okolina i okolnosti nagnali su nas da se duboko zamislimo i upitamo nad sobom i poslom kojim se bavimo.

Ima gubitaka koji se teško mogu nadomjestiti. Ili nikako. Možda je ta riječ prikladnija. Nikako. Iako nitko nije nezamjenljiv. Dapače. U novinarstvu treba biti „skriven”, dobro „skriven” kako bi se mogao obavljati posao. Neutralan i samosvjestan, radoznao i drzak, ne onaj koji se pokorava „lažnim autoritetima”. Takvih je danas sve manje i manje. Ne isplati se gubiti zdravlje i živce, rekli bi moji kolege. Neki kažu da si sve više vidljiv što si skriveniji. Ipak nije dobro kad te žele „sakriti”, a tim više raduje činjenica kad te „vide”. Tako je i mene osobno obradovala vijest i poruka koju sam dobila krajem studenoga.

Zahvaljujmo svima koji su nas pratili i čitali, koji su naši pretplatnici i pratitelji na Facebooku. Ondje vas ima jako puno, danas 7107. Nekolicina nas trudila se u prošloj godini od siječnja do prosinca učiniti sve da budemo s vama. Toliko je bilo u našoj moći. Svaki je dan novi izazov, ne znamo što će donijeti sutra. Tako je iz dana u dan, a svjedočili smo tomu i da je u 2023. sve teže biti manjinski hrvatski novinar, pogotovo onaj koji piše. Nekako je procvjetalo individualno i institucijsko Facebook „novinarstvo” koje nimalo objektivno ne govori o hrvatskim događanjima u Mađarskoj. Naravno, to je njihovo pravo, samo što je u medijski neosviještenoj zajednici to itekako štetno, pa i manipulativno.

Zato i postoje javni mediji, pa i javni mediji manjinskih zajednica – kako bi ostvarili najobjektivniji moguć pristup događaju, ljudima, pojavama, problemima i uspjesima. I da ne nabrajam dalje. Sve je to u cilju objektivnog i nepristranog novinarstva s onih pet ključnih pitanja. Ako ih ne postavljamo i ne dobivamo odgovor na njih, čemu sebe nazivati novinarima?

Nadam se da Te nisam zamorila, poštovani čitatelju. Znam da nisam i znam da si se i ti zamislio nad napisanim, nenapisanim, izgovorenim i neizgovorenim. Neka ti bude, neka nam bude bolja i sretnija 2024. godina od ove koju napokon ostavljamo iza sebe. Nećemo, barem ja, žaliti za njom. Jer nije bila lagana. Dapače. Bila je iznimno suzna i teška.

Branka Pavić Blažetin