Glasnikov tjedan - 14. prosinca 2023.

Posljednjeg tjedna u studenome obilježena je 30. godišnjica budimpeštanskog HOŠIG-a nizom događanja nazvanih „Tjedan hrvatske kulture u HOŠIG-u”.

Današnji HOŠIG jedan je od nasljednika škole koja je utemeljena poslije Drugog svjetskog rata u Pečuhu i Budimpešti 1946. godine. Najprije je to bila osnovna škola, potom učiteljska škola pa gimnazija. Bile su to do razdvajanja hrvatskosrpske osnovne, učiteljske škole i gimnazije. Na današnjem mjestu i u današnjoj zgradi Hrvatski vrtić, osnovna škola, gimnazija i đački dom (HOŠIG) djeluje od 30. kolovoza 1996. godine, a prva samostalna školska godina samostalne hrvatske škole bila je 1993./1994.

Naime, 1992. godine donesena je odluka o razdvajanju dotadašnje institucije Hrvatskosrpskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i učeničkog doma u Budimpešti, koja je djelovala na Trgu ruža (Rózsák tere) u budimpeštanskom VII. okrugu dok je đački dom bio u Ulici Mihálya Munkácsya u VI. okrugu.

Bio je to do razdvajanja jedan nastavnički kolektiv, a od osamostaljivanja u školskoj godini 1993./1994. u istoj su zgradi gotovo tri godine djelovale dvije škole – hrvatska i srpska – s posebnim programom, nastavničkim kolektivom i proračunom. To nije moglo ići na duge staze, a i otežavalo je potpuno osamostaljivanje, te je odlukom mađarske vlade počela izgradnja nove zgrade za hrvatsku školu, a Srbi su dobili prostore na Trgu ruža. Tako se počeo graditi novi hrvatski vrtić, škola, gimnazija i đački dom, za što je tadašnja Samouprava grada Budimpešte osigurala zemljište te je 1995. godine počela izgradnja čiji je pokrovitelj bio tadašnji mađarski premijer Gyula Horn. Uložilo se tadašnjih 750 milijuna forinti, a glavni je graditelj bila tvrtka CONING d.o.o. iz Hrvatske. Novi školski centar otvoren je 30. kolovoza 1996. godine i u njemu je započela nova školska godina 1996./1997. Čula se tad poruka: sačuvajte svoj materinski jezik, to je neprocjenjivo blago kao najvrednija baština dobivena od vaših roditelja. Tadašnja ravnateljica nije željela nizati obećanja, ali je rekla kako će, ugledajući se na tisućljetnu mudrost naših pradjedova, pošteno, savjesno i časno prionuti poslu.

Trideset je godina i malo i puno. Moj se sin rodio prije 30 godina i u sebi nosi sve ono što ga je oblikovalo u odgoju i školstvu Hrvata u Mađarskoj tijekom 16 godina boravka u njemu, sve prednosti i sve nedostatke. Tijekom trideset godina trideset je generacija maturanata maturiralo u HOŠIG-u. Ako je bilo i deset maturanata godišnje, i to je 300 osoba. Ali mislim da je to i veći broj, nisam točno pobrojila. I tu je tajna u brojkama, tko se i gdje krije iza te brojke. U tome se vidi kako je škola, narodnosna škola, ispunila svoju narodnosnu zadaću.

Kako na svojoj mrežnoj stranici donosi HOŠIG, njegovo je poslanje biti u službi hrvatske narodnosne zajednice. Donosim tek nekoliko rečenica koje sam izabrala s HOŠIG-ovih stranica. „Prema pedagoškom motu našeg nastavničkog tijela, škola nam je ustanova usmjerena ka čovjeku, djetetu, mjesto predaje saznanja i vrijednosti. Naš je najvažniji zadatak mnogostrani razvoj osobnosti, očuvanje hrvatskog identiteta, te predaja nakupljenih spoznaja i vrijednosti.

Temeljnim ciljem smatramo da naši učenici hrvatskog podrijetla sačuvaju i ojačaju svoj nacionalni identitet, hrvatski jezik i kulturu. (…) Posredovanje u prijenosu znanja i normi, što proizlazi iz poziva ustanove, preko usvajanja jedinstvene, mađarske i specijalno hrvatske kulture, tradicija i običaja, proces je pomoću kojega će iz škole izaći građani – državljani odani svojoj domovini, koji ujedno imaju i jak hrvatski identitet.

Uvjereni smo da će naši učenici nakon završetka škole imati ulogu u hrvatskom narodnosnom javnom životu, da će povećati samoorganizacijsku sposobnost svojih civilnih organizacija i društava, te da će uspješno raditi na daljnjem razvoju mađarsko-hrvatskih gospodarskih, kulturnih, znanstvenih i turističkih veza. Sve to u znaku jačanja prijateljstva dvaju naroda, koje povezuje gotovo 900-godišnja zajednička povijest.”

Branka Pavić Blažetin