Mia Manna Vám: „San mi je jednom igrati u Hrvatskoj.”

Mlada hrvatska nogometašica obara rekorde

Petnaestogodišnja Hrvatica Mia Manna Vám igračica je veljače u Ženskom nogometnom klubu Ferencváros (Ferencvárosi Torna Club) u ekipi U-17. To je samo jedno od brojnih priznanja koja je osvojila u već dugogodišnjoj karijeri. Počela je igrati nogomet već u vrtiću, a nakon godina provedenih u klubu Vasas prošle je godine radi napretka prešla u FTC. Da nije riječ samo o talentu nego i ustrajnosti i pobjedničkom mentalitetu, svjedoči i to što Mia uz svakodnevne trosatne treninge i utakmice svaki vikend stigne ispuniti školske obaveze te se čak natjecati u kazivanju poezije i proze u HOŠIG-u. I pobijediti i na tome. Na blistavu karijeru ukazuju i riječi njezinih trenera te činjenica da Mia
često igra na utakmicama U-19, s djevojkama starijima od sebe.

Procjena glavnog trenera Pétera Jugovitsa: „Mia je stigla u Fradi ljeti i od prvog dana jako se dobro snašla. Njezina odlučnost i mentalitet su izvanredni. Možete računati na nju i na terenu i izvan njega, vrlo je dobra timska igračica i puno radi. Pravi je motor za momčad, igra svoju ulogu i u obrani i u napadu, gotovo je neumorna.

Kad si se počela baviti nogometom?

Jako rano, u vrtiću. Kad sam imala šest godina.

Je li se u tvojoj obitelji netko već bavio nogometom?
Nije nitko. Ja sam sama odlučila da se želim baviti nogometom.

Kako si zavoljela nogomet?
Jedan dan gledala sam na televiziji nogometnu utakmicu i odmah sam pomislila da i ja želim probati igrati. Probala sam i jako mi se svidjelo.

Gdje si se nastavila baviti nogometom nakon vrtića?

Nakon vrtića, gdje sam igrala u ekipi s dečkima, u osnovnoj školi počela sam igrati u klubu Vasas i ondje ostala sve do svoje 13. godine.

Je li bilo trenutaka kad si pomislila da je teško, da to ipak nije za tebe?

Uvijek sam znala da je to za mene. Razlika je u tome što sam kao manje dijete vidjela to kao hobi. Kad sam postala malo starija, shvatila sam da je nogomet ono čime se ozbiljno želim baviti u životu jer ga jako volim i želim ga igrati.

Kakve si treninge imala u klubu Vasas?

Imala sam treninge tri puta tjedno i jednu utakmicu vikendom. Nakon osam godina provedenih ondje, gdje sam praktički odrasla, svima je bilo jasno da ja moram krenuti dalje
ozbiljnijim putom. Kad sam igrala utakmice s dečkima, treneri su rekli: „Fantastično igraš, morat ćeš prijeći u drugi klub.”

Onda si ti prošle godine promijenila klub.

Tako je. Sad sam u FTC-u. Imam treninge svaki dan i jednu utakmicu vikendom.

Kako to uskladiš sa školom?

Teško. Moram i puno učiti. Ako ne bude uvijek išlo ovako dobro s nogometom, moram imati i drugi plan koji uključuje daljnje visoko školovanje. Tako da i u školi želim biti dobra, ne samo na terenu. Stvarno je teško.

Ti kao sportašica moraš paziti na prehranu.

Da, treneri su mi objasnili da ne smijem jesti brzu hranu. Moram svaki dan jesti bjelančevine, ne smijem jesti u McDonald'su.

Što osjećaš kad igraš nogomet?

To je teško opisati. Kad igram, prisutna sam samo u toj igri, cijelim bićem. Nosi me super osjećaj i velika želja za pobjedom.

Je li istina da si ti u ekipi s dosta starijim igračicama?

Da, igram u U-17 i U-19 s puno starijim curama. Teško je, cure su jako velike.

Kako su tebe primili u ekipu gdje igraju devetnaestogodišnjakinje?

U Fradiju su vidjeli na terenu. Rekli su mi da super igram, da sam iznimno brza i da nemaju puno takvih igračica. Odlučili su me staviti u tu U-19 ekipu.

Kako su te ostale igračice prihvatile u novom klubu?

One su zajedno igrale već tri-četiri godine kad sam ja stigla u klub. Odmah sam im rekla da želim isto što i one, igrati jako dobro. Tad još nisam znala kako one igraju. Kad su cure vidjele kako igram, odmah su rekle da super igram i da mi žele biti prijateljice. Razlika je u godinama, neke cure iz ekipe uskoro će maturirati, a ja ću tek tad krenuti u srednju školu. Velika je to razlika u ovoj dobi.

Znači, ti se želiš profesionalno baviti nogometom?

Da, želim. Plan mi je postići što bolje rezultate, igrati najbolje što mogu. San mi je jednom igrati u Hrvatskoj.

Nogomet je dio tvojeg života. Kad se stigneš pripremiti i za natjecanje u kazivanju poezije i proze koje je nedavno bilo u HOŠIG-u i onda još i na njemu pobijediti?

Imam jako dobru nastavnicu, Kristinu Goher. Ona mi je jako puno pomogla kod interpretacije stihova i podržala me da ja to mogu. Kad ulovim malo slobodnog vremena, učim pa odem i na takvo natjecanje.

Kako izgleda jedan tvoj trening?

Nekad treniramo trčanje. Važno je moći brzo trčati. Drugi put radimo na taktici igre. Najvažniji je mentalitet.

Kakav mentalitet treba imati sportaš koji se bavi nogometom?

Kad igraš utakmicu, potpuno si prisutan, tamo si i koncentriran si na pobjedu. Želiš pobijediti. Sadašnji trener prati svaki naš pokret i na treninzima i na utakmicama. Jako me puno hvali za sve dobre poteze, dobro me dodatno motivira.

Postoji li neka utakmica koja ti je ostala u najljepšem sjećanju ili je bila važna prekretnica za dalje?

Kad smo pobijedili Győr s rezultatom 6 : 3, a ja sam dala 3 gola i jedno dodavanje za gol. Trener je rekao da sam super igrala. Mislim da sam dala lijepe golove.

Ti igraš utakmice i izvan Mađarske?

Da, igrali smo nedavno i u Srbiji, Slovačkoj, Sloveniji. I u sve tri zemlje smo mi pobijedili.